27. srpnja 2026.
ISTINA O USTANKU U SRBU 1941.
U Hrvatskoj se još uvijek isplaćuju tzv. “partizanske” mirovine pa je krajem 2025. godine evidentirano čak 3.058 korisnika mirovina koji primaju naknade na temelju sudjelovanja u Narodnooslobodilačkom ratu (NOR).
Značajna većina od gotovo 93 % (2.837 korisnika) odnosi se na naslijeđene obiteljske mirovine (udovice), dok starosne mirovine po toj osnovi prima tek 183 osobe, a invalidske njih 38.
Kada je poznato da u Hrvatskoj po podacima za 2024. živi tek 244 osobe preko 100 godina od čega je 80% žena potpuno je sigurno da navedene mirovine najvećim dijelom primaju lažni partizani - samoprozvani antifašisti.
I dok smo svjedoci gotovo svakodnevnog pronalaženja kostiju u masovnim grobnicama diljem Slovenije, Hrvatske i BiH i to uglavnom hrvatskih građana iz Drugog svjetskog rata kao posljedica odmazde mržnje partizanskih “oslobodioca” nikako se ne može pronaći niti jedna grobnica (čak niti u radnom logoru Jasenovac) s kostima antifašista koje su navodno pobili, navodni ustaški zločinci.
Nevjerojatno je kako u krvlju izborenoj državi u Domovinskom obrambenom ratu 1991. povijest nam i dalje pišu teroristi i okupatori iz zločinačke Srpske demokratske stranke koja je bila idejni začetnik i podupiratelj agresije na Hrvatsku. Njihovi nelustrirani i neprocesuirani lideri i nadalje jednakim žarom iz svoje patološke mržnje, falsificiranjem povijesti stigmatiziraju čitav hrvatski narod.
Kako je moguće da se nakon 35 godina od konačnog sloma velikosrpske ideje po krinkom antifašizma i nadalje održavaju skupovi lažnih partizanskih ustanika, zapravo veličanja velikosrpskih ubojica.
Dan ustanka u Srbu u organizaciji SNV i SABA
U Srbu je 27. srpnja 2026. godine obilježena 85. obljetnica Dana ustanka naroda Hrvatske iz 1941. godine. Događaj su zajednički organizirali Srpsko narodno vijeće (SNV) i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA), uz prijenos programa uživo putem službenih kanala SNV-a.
Središnji dio manifestacije održan je u poslijepodnevnim satima, a sastojao se od nekoliko ključnih aktivnosti:
Polaganje vijenaca: U 17:00 sati položene su ruže na grobove palih boraca na lokalnom groblju u Srbu. Tom su prilikom okupljenima govorili saborska zastupnica Anja Šimpraga (SDSS) i predstavnik antifašista Juraj Krstulović.
Središnji skup: Kod Spomenika u centru Srba u 18:00 sati održan je glavni program. Govore su održali Rajka Rađenović, predsjednik Antifašističke lige RH Zoran Pusić, predsjednik SABA-e Franjo Habulin i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
Povijesna tribina: U 19:15 sati uslijedila je tribina o događajima prije, tijekom i nakon ustanka 1941. godine, na kojoj su izlagali povjesničari dr. sc. Ivo Goldstein i dr. sc. Igor Mrkalj.
85. obljetnica stradanja žitelja Boričevca
Dan uoči obljetnice u Srbu, 26. srpnja 2026., u obližnjem selu Boričevac obilježen je Dan sjećanja na stradale hrvatske civile u Drugom svjetskom ratu u povodu 85. obljetnice pokolja i protjerivanja žitelja Borićevca i okolnih mjesta od strane srbo-četničkih "ustanika".
Dan sjećanja na žrtve Boričevca 1941.obilježen je Svetom misom i molitvom u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Boričevcu, te procesijom i polaganjem vijenaca pred spomen - obilježjem žrtvama. Misu i molitvu predslavio je župnik Igor Lulić.
Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon izbijanja ustanka u susjednom Srbu, ovo selo u Lici postalo je poprište teških zločina nad hrvatskim civilima, među kojima je bilo i djece.
Preživjeli stanovnici su protjerani, a selo je spaljeno i opljačkano.
- Moj otac Mile Pavelić je rođen ovdje, sa sestrom i četiri brata. On i njegova cijela obitelj s ocem, stričevima i djedom iz zadruge Pavelić, Ivan pok. Gogo, oni su protjerani iz ovih krajeva. Dva strica su ostala i oni su tu poginuli, rekao je Marko Pavelić, član obitelji žrtava Boričevca.
Desetljeća šutnje i borba za istinu
- Ti ustanici, pobunjenici, oni su njih proganjali, jedan dio je umirao i usput. Koliko je točno njih umrlo usput, mi to ne znamo, ali ukupan broj ljudi koji su stradali u 2. svjetskom ratu u Boričevcu je oko 300, od '41. do '45. i važno je reći da selo danas gotovo ne postoji, rekao je Pero Šola, član žrtvoslovnih udruga.
Tragedija Boričevca dodatno je produbljena u poslijeratnom razdoblju. Desetljećima je preživjelim mještanima i njihovim potomcima bilo zabranjeno vratiti se na svoja imanja, dok je u službenim historiografskim narativima bivšega sustava ovaj zločin prešućivan ili potiskivan. Zbog političkih zabrana, povratak i obnova imanja onemogućeni su sve do demokratskih promjena i stvaranja samostalne Republike Hrvatske.
Paradigma stradanja stanovnika Borićevca uvod je u poslijeratnu likvidaciju Hrvata 1945. bez suđenja
Danas Boričevac stoji kao tihi spomenik jedne teške povijesne nepravde. Polaganjem vijenaca i molitvom još je jednom poslana jasna poruka o važnosti očuvanja povijesne istine, dostojanstvenog sjećanja na sve nedužne žrtve te trajnog spomena na dane koji nikada ne smiju biti zaboravljeni.
Ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. predmet je dubokih političkih i povijesnih kontroverzi u modernoj Hrvatskoj. Dok ga jedni obilježavaju kao početak antifašističke borbe, drugi ga smatraju četničkim i protuhrvatskim zločinom.
Obje strane često selektivno biraju činjenice, što dovodi do falsificiranja povijesnog konteksta.
Glavne povijesne kontroverze
Ideološki sastav ustanika: Glavna rasprava vodi se oko toga tko je pokrenuo ustanak. Komunistička historiografija naglašavala je isključivu ulogu Komunističke partije Hrvatske (KPH). S druge strane, desna historiografija i kritičari tvrde da su ustanak vodili velikosrpski elementi i četnici. Povijesna je činjenica da je ustanak bio masovan i spontan narodni bunt lokalnih Srba, u kojem su sudjelovali i kasniji partizani i kasniji četnici, jer u tom trenutku jasna podjela između ta dva pokreta na tom području još nije postojala.
Povod ustanka vs. karakter ustanka: Kontroverza proizlazi iz različitog fokusa. Zagovornici antifašističkog karaktera ističu da je ustanak bio nužna samoobrana naroda pred navodnim ustaškim genocidom i masovnim pokoljima koji su započeli odmah po osnutku NDH u proljeće 1941. godine. Kritičari se pak fokusiraju na brutalne zločine koje su ustanici počinili odmah nakon preuzimanja kontrole nad terenom.
Primjeri selektivnog prikazivanja i falsificiranja prikrivaju pravu istinu kako je to bio srpski ustanak uperen protiv Nezavisne Države Hrvatske (NDH), jednako kao i u Domovinskom ratu.
Ante Nazor: Protuhrvatski karakter ustanka
“Sve što se dogodilo u srpnju i kolovozu 1941. u tom kraju potvrđuje da je karakter tog ustanka bio protuhrvatski. Bez obzira na polemike je li riječ bila o ustanicima, gerilcima, komunistima ili četnicima, činjenica je da su oni nad Hrvatima tog kraja počinili stravične zločine. Mještane koji nisu bili ni u kakvim vojnim formacijama su poubijali, preživjeli su otišli u zbjeg, a nakon 1945. nikada im nije bilo dopušteno da se vrate u svoje domove”, govori povjesničar dr. sc. Ante Nazor.
Naglašava da su se nakon Drugoga svjetskog rata zločini nad Hrvatima sustavno prešućivali, što, prema njegovim riječima, potvrđuje antihrvatski karakter ustanka.
Prešućivanje partizanskih zločina
U rigidnim antifašističkim narativima dugo su se prešućivali ili marginalizirali masovni zločini koje su "ustanici" počinili nad hrvatskim civilima u danima ustanka. Najdrastičniji primjeri su potpuno uništenje i ubojstva civila u selima Boričevac i Brotinja, te ubojstvo katoličkog svećenika Don Juraj Gospodnetića župnika Bosanskog Grahova koji je mučen je ubijen ‘in odium fidei’ 27.srpnja 1941. Istoga dana ubijen je i bačen u jamu Waldemar Maksimilijan Nestor, svećenik Banjalučke biskupije i župnik u Drvaru.
Ti se zločini u ekstremnim ljevičarskim interpretacijama ponekad falsificiraju kao „opravdana osveta“, umjesto kao ratni zločin nad nevinim stanovništvom.
Plakatiranje simbola: Čest oblik falsificiranja u javnom prostoru je nametanje modernih simbola retroaktivno u 1941. godinu. Desna javnost ustanak prikazuje isključivo pod četničkom kokardom, iako organizirani četnički pokret Draže Mihailovića tada još nije imao kontrolu nad tim područjem. S druge strane, partizanski narativ naglašava crvenu zvijezdu petokraku.
Ustanak u Srbu stoga ostaje ogledni primjer kako se povijesni događaj, koji je u svojoj naravi bio složen, krvav i višeslojan, u političke svrhe svodi na crno-bijele mitove, bez osude i objektivne povijesne revizije.
Z. Dernaj / Foto: Z. Dernaj, Screenshot