Ponedjeljak, 13. srpnja 2026.
PULSKI FILMSKI FESTIVAL POSTAO NEOJUGOSLAVENSKA POLITIČKA POZORNICA
Diverzija u Puli, obnova Jugoslavije pod krinkom filma: ‘Svadba’ postigla ono što nije uspjela ni srpska agresija
Komedijom “Svadba” otvoren je 73. Pulski filmski festival, a organizatori su najavili da će upravo u Areni srpsko-hrvatska komedija dobiti osamstotisućitog hrvatskog gledatelja. U Srbiji je film u kinima pogledalo oko milijun i 100 tisuća, čime ga je u Hrvatskoj i Srbiji zajedno vidjelo čak dva milijuna ljudi. Pridodaju li se gledatelji iz drugih država bivše Jugoslavije, riječ je o oko 2,5 milijuna ljudi.
Iako se “Svadbi” ne može poreći gledanost, kritičari otvorenja festivala kažu kako je takva odluka ne samo zanatski loša nego i ideološki i politički štetna. Navode kako je riječ o filmu koji otvoreno propagira postjugoslavenstvo i romantiziranje bivše države, ali smatraju da to nije slučajnost. Film koji se bavi klišejom miješanog srpsko-hrvatskog braka, kažu naši sugovornici, zapravo je kič koji ne pristoji svečanosti otvorenja jer ideološki jasno propagira neku novu Jugoslaviju, a nije jasno ni zašto bi najugledniji hrvatski filmski festival otvorio film koji nije (samo) hrvatski.
Jesu li organizatori previdjeli ideološko-politički aspekt “Svadbe” pa su taj film spektakularno istaknuli kao najveću ovogodišnju atrakciju samo zato što je postigao veliku gledanost i komercijalni uspjeh? Ili su uvrstili film koji je načelno komedija, ali i izrazito ideološki i politički obojen jer zagovara “postjugoslavensku” ideju kulturnog ujedinjavanja bivših jugoslavenskih nacija? “Ma to uopće nije pitanje, sasvim je jasno da je riječ o namjernoj i svjesnoj odluci da se baš taj film stavi u centar pozornosti. Zašto? Mnoge je odgovore na to pitanje u svojoj knjizi ‘Zbogom postjugoslavenstvu’ dala politologinja dr. Mirjana Kasapović, koja je pogriješila samo u riječi ‘zbogom’ u naslovu. Jer to se zbogom nikad nije dogodilo. I nije tu upitna samo Pula, kulturnom scenom zavladala je izrazita ljevica, a ako nije u pitanju mazohizam, teško je reći zašto sve to plaća Ministarstvo kulture navodno desne vlade”, kaže bez zadrške Hrvoje Hitrec.
Bolesna ideja
Vlatka Kolarović i Igor Šeregi
Poznati romanopisac, dramski pisac, filmski scenarist, ali i bivši ravnatelj HRT-a te neko vrijeme ministar informiranja, kaže kako se hrvatska kultura predala pred najezdom ljevice koja je posve ovladala scenom. Hitrec je pritom jedan od hrabrijih jer nam je gotovo identičnu stvar reklo više redatelja, glumaca i kulturnjaka, moleći da ih ne spominjemo jer “s time ne žele imati veze”. Ostajemo na pitanju koja je logika u tome da se otvori najugledniji hrvatski filmski festival filmom koji je koprodukcija, bez obzira na to je li hrvatsko-srpska ili hrvatsko-maldivska, kako reče jedan producent.
U Hrvatskoj se godišnje snimi desetak igranih filmova. Domaća filmska produkcija mnogo je veća uzmemo li u obzir dokumentarni, eksperimentalni i animirani film. Dakle, “ne drži vodu” ona nekoć uvriježena da Hrvati, za razliku od za taj posao bogomdanih susjeda iz Srbije, ne znaju snimiti dobar film.
Unatoč brojnim konkurentima, organizatori Pulskog filmskog festivala baš su “Svadbu” odabrali kao “kapitalno djelo hrvatske kinematografije” za večer svečanog otvorenja.
“To je pravo pitanje, zašto se najstariji, nekad i najugledniji festival hrvatskog filma otvara komedijom kojoj je svrha kulturna obnova Jugoslavije. To je bolesna ideja nekakve obnove Jugoslavije od koje neki ne odustaju ni nakon tri i pol desetljeća hrvatske samostalnosti”, kaže redatelj Jakov Sedlar, koji je u životu i na svojoj, ali i na koži sina Dominika, osjetio što znači kada te u kulturnim krugovima označe “desničarom”. Prije dvije godine, kaže Sedlar, isti je festival odbio prikazati djelo njegova sina Dominika Sedlara “Razgovor”, igrano-dokumentarni film o javnosti nepoznatim detaljima sastanka Josipa Broza Tita i bl. Kardinala Alojzija Stepinca 3. lipnja 1945., kada ga je Tito pokušavao prisiliti da napusti Vatikan. Tada je počelo šikaniranje i pritvaranje hrvatskog kardinala, koji umire u kućnom pritvoru u rodnom Krašiću, gdje danas nestrpljivo iščekuju proglašenje blaženog Stepinca svecem.
Ideološki inženjering
Ove se godine, doznajemo, s istom odbijenicom bez objašnjenja suočio još jedan Dominik, također dijete poznatog redatelja, Eduarda Galića, koji, kao i Sedlar, među ljevicom koja drma kulturnom scenom ima ugled desničara. Dominik Galić proteklih je godina snimio vrlo vrijedne materijale, uključujući hvaljeni film “Šesti autobus” o misteriju još jednog autobusa punog žrtava Ovčare, autor je serijala “Heroji Vukovara”, koji se neko vrijeme uspio i održati na HRT-u, a lani je snimio film “Sokol – nezaustavljiv kao sudbina”. Igrano-dokumentarni film koji je Dominik snimio u suradnji s ocem tematizira život i iskustvo pokojnog hrvatskog vojnika Velimira Đereka, zvanog Sokol, koji je poginuo u obrani Vukovara najesen 1991. Pritom je taj film i među prvima u svijetu koji je dijelom snimljen AI tehnologijom. Koristeći njegove fotografije, Galići su nakratko oživili Sokola i stvorili jedan od najgledanijih hrvatskih dokumentaraca, koji je dosad pogledalo oko 23.000 gledatelja. Ako su ekipi iz Pule brojke važne, zašto je “Sokol” odbijen, a “Svadba” raskošno dočekana? Galić nije htio u detalje, ali se da iščitati što o svemu misli. “Tu svi sve godinama znaju. ‘Svadba’ je sjajna za hrvatski film”, napisao je u poruci.
Pulski festival tek počinje, a već se nagađa da će glavnu nagradu, Veliku zlatnu arenu, dobiti baš “Svadba”, bilo od žirija ili publike. Film je na svečano otvorenje festivala uvršten primarno zbog rekordne gledanosti i nezapamćenog komercijalnog uspjeha, tvrde organizatori, a odabir filma za njih nema nužno veze s ideološkim pitanjima.
Ravnateljica Festivala Vlatka Kolarović navela je kako im je cilj odati počast publici filmom u režiji Igora Šeregija, što zasigurno neće zadovoljiti dio javnosti koji na “Svadbu” gleda kao na ideološki inženjering pod krinkom zabave. Dio kritičara uvjeren je da film služi kao alat za uspostavljanje jedinstvenog kulturnog tržišta bivše države.
Zabrana domoljublja
Smatra se da se forsiranom temom o ljubavi i spajanju hrvatske i srpske obitelji diskretno brišu jasne političko-povijesne granice, a upozorava se i kako ovakvi projekti omogućuju prodor srpske popularne kulture i utjecaja. Argument je tu i u komercijalnom uspjehu filma kao dokazu uspješne beogradske hegemonije isprva nad Zagrebom, a sada i nad Pulskim festivalom. Puli, kao krunskoj nacionalnoj filmskoj manifestaciji, zamjera se što otvara vrata filmu koji slavi regionalni hibrid umjesto hrvatske povijesne ili društvene teme.
“Uostalom, na stranu sve, ali ovo je prvi put u povijesti festivala da se ne otvara premijerom, nego već odavno pogledanim filmom. ‘Svadba’ je mogla ići bilo kojeg dana, ali zna se što je uloga Pulskog filmskog festivala, i filmskih festivala uopće”, ističe iskusni filmaš, ne želeći da ga imenujemo.
Nemoguće je izbjeći zaključak da je jugonostalgična ljevica u novoj ofenzivi. To kaže i splitski glumac Robert Kurbaša, jedan od onih koji se ne boje javno priznati postojanje lijeve okupacije hrvatske kulturne scene. On misli da je riječ o vrlo jasnoj, antihrvatskoj ideološkoj poruci.
“Filmovi koji propagiraju to postjugoslavenstvo dobrodošli su, a bilo što s nacionalnim prizvukom ili domoljubljem u Pulu nema pristup”, kaže glumac koji je lani bio i jedan od zvijezda Sedlarova potresnog filma “260 dana”, temeljenog na stvarnoj priči dječaka logoraša u Domovinskom ratu.
Za njega je “Svadba” neukusan film, koji je pogledao iako mu je, kaže, to bilo ispod časti. “To je politički pamflet izvan zdrave pameti koji je imao neviđenu medijsku propagandu, a ima ukupno dvije ‘fore’, od kojih je jedna neukusna i vulgarna. Takav je film idealan za Pulu, a hrvatski se filmovi odbijaju. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek morala bi uvesti ravnotežu na taj festival”, kaže Kurbaša. On i još jedan sugovornik dobro upućen u pulske festivalske prilike rekli su nam kako su se zajedno s nedavno preminulim redateljem Zrinkom Ogrestom 2023. zgražali na otvaranju 70. festivala.
Pravi krivac
Tada je prikazana retrospektiva festivala, rad srpskog redatelja Patrika Lazića, koja je završila prizorom Tita i Jovanke. “Više od 30 godina festivala nakon Jugoslavije nije prikazano ni u jednom kadru. To je bilo gadljivo”, kaže naš izvor, dodajući da je ministrica Obuljen Koržinek za to zapovjedno odgovorna jer imenuje umjetničkog ravnatelja koji bira sadržaj, dok svi pravim krivcem za to što se Pula pretvorila u ljevičarsku smotru smatraju njezina prijatelja, bivšeg ravnatelja HAVC-a, Hrvoja Hribara.
Jakov Sedlar slaže se da “Svadbi” nema mjesta na otvorenju festivala u Puli. “Upravo je bolesno to koliko oni pokušavaju na sve načine, tko zna iz kojeg razloga, vratiti u javnost tu neku ideju Jugoslavije. Pula je hrvatski nacionalni filmski festival i razumljivo je da ga mora otvoriti hrvatski film”, kratko kaže Sedlar, koji je u pregovorima o snimanju filma o žrtvi Vukovara.
Dok film “Svadba” reže vrpcu Pule, Sedlaru je HAVC za film o Vukovaru dao mizernih 6000 eura za “razvoj scenarija”, iako je scenarij odavno gotov, pa je i Sedlar među onima koji u HAVC-u, Puli i kulturi uopće vide ljude alergične na domoljublje.
Značajan dio namjere širenja postjugoslavenstva mogao bi se, kažu naši sugovornici, pronaći u strukturi festivalskog programa koji se otvara filmom o hrvatsko-srpskom mirenju i spajanju kroz brak, a zatvara proslavom 30. obljetnice filma “Kako je počeo rat na mom otoku”.
Kritičari ovakve politike Pulskog filmskog festivala kažu kako nije riječ o slučajnosti, nego o svjesnom zatvaranju povijesnog kruga jer festival počinje pričom o nadi u postjugoslavensko kulturno jedinstvo, a završava satiričnim pogledom na početak razdruživanja i rata.
Davanjem ekskluzivnog termina “Svadbi” šalje se poruka da festival institucionalno, ali i politički verificira regionalni narativ kao krunu tekuće filmske godine. Kulturni festivali u regiji nerijetko služe kao kulturna diplomacija. Dajući počasno mjesto “Svadbi”, organizatori u Puli svrstali su se uz kulturnu politiku koja inzistira na regionalnoj suradnji tzv. zapadnog Balkana.
“A to nije kulturna politika HDZ-a koji je utemeljio Tuđman“, kaže jedan filmaš, dodajući da je tužno vidjeti kako je Pulski festival, koji je dugo imao umjetničku težinu, umjesto smotre najboljega od hrvatske kinematografije postao populistička i politička pozornica.
Z. Dernaj / Autor: Iva Međugorac/Tomislav Kukec/7dnevno