9. rujna 2026.
AFERA OTPAD
Uključuje li „odlučna borba protiv ekokriminala" sankcioniranje odgovornih?
Svjedočimo još jednom u nizu apsurda koji polako, ali sigurno, postaje modus operandi hrvatskog pravosuđa. Dok se bageri u Lici, okolici Benkovca ili Varaždina ukopavaju u slojeve ilegalno uvezenog opasnog otpada, javnosti se servira dobro poznata predstava.
Gledamo izvještaje, slušamo o laboratorijskim nalazima koji potvrđuju prisutnost toksičnih tvari u našoj zemlji i vodi, te svjedočimo pravedničkom gnjevu institucija koje najavljuju „odlučnu borbu protiv ekokriminala“.
USKOK otvara istrage, spominju se deseci tisuća tona smeća, pod lupom je četrnaest fizičkih i nekoliko pravnih osoba. No, ako nas je povijest ičemu naučila, scenarij koji slijedi već unaprijed znamo.
Na optuženičkim klupama, ako do njih uopće dođe prije nego što nastupi zastara, sjedit će tek sitni izvršitelji – lokalni prijevoznici, vlasnici propalih tvrtki s blokiranim računima i pokoji trećerazredni birokrat koji je, eto, „previdio“ potpisati papir.
Oni pravi arhitekti ovog ekološkog zločina, oni visoko pozicionirani u strukturama moći, ostat će nedodirljivi.
Međunarodni šverc otpada precizno je organiziran posao koji zahtjeva administrativni i politički blagoslov
Zakon ponude i potražnje u svijetu međunarodnog šverca otpada vrlo je jasan. Nitko ne uvozi tisuće tona opasnih tvari iz zapadne Europe na slijepo, nadajući se sreći na granici. To je visokoprofitabilan, složen i precizno organiziran posao koji zahtijeva institucionalno sljepilo. Zahtijeva zakonske izmjene koje preko noći ukinu obvezu najave pošiljki inspekcijama i ugase ključne očevidnike uvoznika, ostavljajući širom otvorena vrata pod krinkom "olakšavanja poslovanja". Zahtijeva, ukratko, politički i administrativni blagoslov s najviših instanci.
Pa ipak, kada pukne afera, ta ista politička elita prva izražava zgražanje i ekspresno predlaže strože zakone, pa čak i doživotni zatvor za ekocid. To je vrhunac cinizma pravne države. Predlažu se kazne koje zvuče strogo, ali se – zbog pravnog pravila o zabrani retroaktivnosti – nikada neće primijeniti na one koji su milijune već spremili u džepove, ostavljajući nam zatrovanu zemlju.
To je savršena fasada: narodu se nudi privid strogoće za budućnost, dok se prošlost i sadašnjost uspješno pometaju pod tepih.
Postoji li "pravna država" u Hrvatskoj?
Pitanje „postoji li pravna država u Hrvatskoj“ stoga dobiva svoj gorak odgovor. Ona postoji, ali je njezina mreža pletena tako da hvata samo sitne ribe. Kada se radi o visokom kriminalu, pravna država pati od teške, kronične kratkovidnosti.
Dok god politička i menadžerska elita koja je omogućila da Hrvatska postane europsko odlagalište opasnog otpada ne bude odgovarala svojom imovinom i vlastitom slobodom, svaka istraga bit će samo farsa.
Otpad možda jeste zakopan duboko u hrvatsku zemlju, ali smrad ove institucionalne truleži i nekažnjivosti s vrha osjeća se u svakom kutku naše svakodnevice.
Z. Dernaj / Foto. Screenshot