SKANDALOZNO: Pod čijom se zastavom cenzuriraju stihovi pjesme urezane u pamćenje naroda

GORAK OKUS OTVARANJA 61. VINKOVAČKIH JESENI 


Vinkovačke jeseni trebale bi biti slavlje slavonske tradicije, ponosa i prkosa, a ne pozornica za cenzuru i zaborav

Otvaranje ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni ostavlja gorak okus u ustima svakog ko nosi Slavoniju u srcu. Informacija je navodno da će Jakov Jozinović izvesti pjesmu Dođi u Vinkovce, ali uz cenzuru stihova koji su obilježili tu istu pjesmu i urezali se u pamćenje naroda, nije ništa drugo nego pljuska u lice svima koji su krvlju branili ovaj kraj.


Izbaciti stihove Shortyja one koji govore o spaljenim šumama, srušenim kućama, ubijanom narodu i žrtvi koja je podnesena da bi se danas sanjala i živjela sloboda pod izgovorom da se "ne uvrijedi druga strana", predstavlja sramotan čin podilaženja i brisanja povijesne istine.


Ti stihovi nisu nastali iz hira, nego iz boli, ponosa i prkosa. Onoga trenutka kada se iz ode natopljene krvlju izbrišu stihovi Ginulo se prelagano i Ubijali su moj narod, pjesma gubi svoju dušu, a događaj svoju svrhu.


​Pogaženo dostojanstvo logoraša, branitelja i obitelji poginulih


Odluka gradske vlasti da pristane na ovakve kompromise i opravda cenzuru radi jeftinog PR-a i prividnog mira pokazuje potpunu slijepoću prema onima koji su dali sve za ovu zemlju. Logoraši, branitelji i obitelji poginulih još jednom su gurnuti u stranu kako bi se ugodilo tuđim interesima i političkim kalkulacijama.

Stvarati spektakl brisanjem stihova o obrani vlastitog doma nije korak prema naprijed, nego gaženje dostojanstva naroda koji je preživio najteže dane.


Fotelje u kojima danas sjede oni koji odlučuju nisu pale s neba plaćene su upravo onom krvlju o kojoj ti stihovi pjevaju. Pokušaji da se povijest ublaži, prešuti ili preoblikuje radi političke korektnosti neće proći neprimijećeno.

Narod pamti, kao što je pamtio i sve prethodne pokušaje ignoriranja žrtve Domovinskog rata.

Vinkovačke jeseni trebale bi biti slavlje slavonske tradicije, ponosa i prkosa, a ne pozornica za cenzuru i zaborav.


Marin Medak