7. srpnja 2026.
TREĆI ENTITET EKONOMSKA NUŽNOST
Dok se političko Sarajevo, zarobljeno u mentalnom sklopu devedesetih godina prošlog stoljeća, i dalje uzaludno nada da će strani tenkovi ili haaške arhive rješavati njihove unitarističke snove, realnost na terenu ih je brutalno demantirala. Svijet više ne zanima mitologija o “građanskoj državi” koja služi isključivo kao paravan za dominaciju nad Hrvatima. Washington, Zagreb, pa čak i Banja Luka, prešli su na novi operativni sustav: 1500 investitora, megawatte i algoritme.
Ono što se nekada smatralo isključivo nacionalnim pitanjem, danas je postalo pitanje tehnološke i energetske opstojnosti, a u toj utrci Sarajevo ne samo da zaostaje, već se trudi blokirati sve što donosi napredak, čime su sami sebe izolirali iz svih ozbiljnih geopolitičkih tokova.
Arhitektura novog doba: Trump Jr., kripto i energija
Nedavni posjet Donalda Trumpa Jr. Banjoj Luci na poziv Igora Dodika nije bio izletnički, već strateški. Američki kapital, onaj koji bježi od cenzure i birokratskih okova, traži sigurne luke za kripto-ekonomiju, AI infrastrukturu i data-centre. Ovi sustavi zahtijevaju nezamislive količine stabilne energije, a Trumpov krug prepoznaje Balkan kao prostor gdje se takvi projekti mogu realizirati bez suvišnih regulativa koje guše inovacije na Zapadu. Međutim, Republika Srpska je pod sankcijama, a Sarajevo je pod utjecajem istoka i stalnih unutarnjih blokada koje onemogućuju bilo kakav ozbiljan tehnološki iskorak.
Tu se otvara prostor za Treći entitet kao ključni stabilizator. Milorad Dodik ne podržava hrvatsku samoupravu jer je odjednom postao “filantrop”, već zato što razumije da mu unitaristička politika Sarajeva izravno siječe put prema novcu i tehnologiji. Za njega je hrvatska federalna jedinica u BiH otvorena karta za EU tržište i stabilan partner koji govori jezikom biznisa, a ne jezikom osvete.
Treći entitet više nije samo nacionalistička težnja za ravnopravnošću, već je postao ekonomska nužnost za nesmetan protok kapitala. Investitori trebaju prostor koji je pravno i sigurnosno usklađen s NATO i EU standardima, a hrvatska područja u BiH su jedina koja taj uvjet mogu ispuniti.
Deset godina ponora: Plenkovićev šah-mat
Usporedba proteklog desetljeća (2016.–2026.) razotkriva potpunu kapitulaciju sarajevske politike na polju vizije i progresa. Dok je Andrej Plenković, kojeg su mnogi podcjenjivali kao “briselskog štrebera”, sustavno i tiho uvodio Hrvatsku u Schengen, Eurozonu i sada u OECD, Sarajevo je svu svoju energiju trošilo na sitne provokacije, šikaniranje hrvatskih poljoprivrednika u središnjoj Bosni i pokušaj brisanja ustavne konstitutivnosti naroda. Plenković je igrao dugu igru – dok su se u BiH bavili prebrojavanjem krvnih zrnaca, on je u Hrvatskoj gradio institucije, dizao kreditni rejting zemlje i pretvarao je u regionalno središte moći.
Dok je Zagreb gradio Pelješki most i osiguravao milijarde iz EU fondova za digitalizaciju, unitaristički blok u Sarajevu se bavio blokadama ključnih plinovoda, poput Južne interkonekcije, samo da bi spriječili energetski utjecaj Hrvata. Rezultat te desetogodišnje stagnacije je poražavajući za Sarajevo: Hrvatska je danas energetski i digitalni lider koji upravo potvrđuje gradnju vlastitih nuklearnih kapaciteta (SMR) i razvoj golemih AI hubova. Plenković je nadmudrio protivnike tako što ih je učinio nebitnima – on im uopće nije odgovarao na provokacije iz 90-ih, već je s Washingtonom dogovorio “Zlatno doba” koje se temelji na tehnološkoj dominaciji.
Dubrovnik kao mjesto egzekucije unitarističkog mita
Samit Inicijative triju mora u Dubrovniku, koji je okupio nevjerojatnih 1500 svjetskih donositelja odluka, investitora i tehnoloških giganata, jasno je pokazao tko je stvarni gazda u regiji. Na tom samitu nema mjesta za politiku Sarajeva koja nema što ponuditi osim novih problema i vječnih žalopojki. Investitori traže pouzdanost i infrastrukturu – oni žele raditi s onima koji imaju struju iz nuklearki i koji razumiju digitalnu transformaciju. Sarajevo, koje još uvijek raspravlja o revizijama presuda dok im mladi masovno odlaze, postalo je geopolitički otok koji svi ozbiljni igrači zaobilaze.
Posebno je tragična sudbina bošnjačke omladine rođene nakon rata. Dok su njihovi vršnjaci u Hrvatskoj i Europi dresirani da upravljaju AI sustavima, oni su na društvenim mrežama i TikToku dresirani da mrze susjede i ponavljaju propagandne floskule o “građanskoj državi”. Taj digitalni radikalizam i primitivizam, koji se svakodnevno manifestira kroz uvrede i prijetnje, najbolji je dokaz neuspjeha sarajevske politike. Dok oni “ginu” u komentarima braneći propali projekt unitarne države, njihovi politički lideri gube rat na gospodarskom polju. Svijet vidi tu dvoličnost – priču o multikulturi koja u praksi ne dopušta ni postojanje hrvatskog kulturnog centra ili medijskog servisa.
Hrvatska u 2030., Sarajevo u rovu
Plenkovićeva era bit će zapamćena po tome što je hrvatsko pitanje u BiH riješeno kroz ekonomsku i energetsku nadmoć. Umjesto besplodnih rasprava o ustavu, Hrvatska je isporučila ono što Zapad jedino cijeni: stabilnu platformu za njihov kapital. Dok se Sarajevo zakopava u nove optužnice i živi u vlastitoj propagandi o “narodnoj državi”, Treći entitet izranja kao moderni, tehnološki napredan i energetski neovisan dio koji će diktirati tempo cijele BiH.
Realnost je surova – onaj tko drži ruku na prekidaču nuklearne energije i tko upravlja AI serverima, taj piše pravila novog doba.
Sarajevo je, u svom pokušaju da “izbriše” Hrvate, zapravo izbrisalo samo sebe s karte relevantnih partnera. Razlika je u tome što Zagreb s američkim partnerima igra šah za 2030. godinu, a Sarajevo još uvijek pokušava dobiti partiju koja je završila prije više od tri desetljeća. Dubrovnik 2026. je simbolički kraj jedne iluzije i početak novog poretka u kojem će biznis, a ne ideologija, crtati granice budućnosti.
Autor: Hrvatski Kanal