29. travnja 2026.
U Hrvatskom saboru održan je Okrugli stol na temu ”Masovni zločini jugoslavenskog komunizma u Sloveniji – stratišta i prikrivanje zločina”.
Organizator i moderator okruglog stola je bio Ivan Penava, potpredsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.
Na okruglom stolu o masovnim zločinima jugoslavenskog komunizma u Sloveniji panelisti su govorili o prikrivenim grobištima, arhivskim istraživanjima i odnosu prema komunističkim zločinima u Hrvatskoj i Europi.
Slovenski povjesničar Mitja Ferenc istaknuo je da su nakon Drugoga svjetskog rata bez suđenja likvidirane desetine tisuća ljudi, većinom pripadnika oružanih snaga NDH, te upozorio da je žrtvama bilo oduzeto pravo na ime i grob. Naveo je da su do sada ekshumirana 224 grobišta s više od 9000 žrtava, a posebno je izdvojio Hudu Jamu, Tezno i Kočevski Rog.
Ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura rekao je da je u bazi podataka evidentirano više od 261 tisuće ratnih i poratnih žrtava te da je do sada evidentirano ukupno 1517 prikrivenih i evidentiranih grobišta u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Italiji.
Povjesničarka Vlatka Vukelić govorila je o europskim iskustvima suočavanja s komunističkim nasljeđem, ocijenivši da je u Hrvatskoj istraživanje komunističkih zločina dugo bilo marginalizirano. Istaknula je da je suočavanje s totalitarnim nasljeđem pitanje nacionalne sigurnosti i civilizacijskog identiteta te upozorila na ulogu represivnih aparata poput OZNE i KNOJ-a u uspostavi komunističke vlasti nakon rata.
Na Okruglom stolu sudjelovali poznati znanstvenici
Na Okruglom stolu sudjelovali su prof. dr. sc. Mitja Ferenc, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, član državne komisije za poslijeratna stratišta te koautor knjige ”Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji”.
Sudjeluje i izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić, izvanredna profesorica na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Njima su pridruženi i dr. sc. Dinko Čutura, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva i član Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata te Roman Leljak, predsjednik udruge ”Huda jama” i župan općine Radenci.
Među sudionicima su bili i predstavnici institucija, saborski zastupnici, povjesničari, novinari i publicisti, uključujući Mihu Fatura (zamjenik veleposlanika Republike Slovenije), predstavnike Ministarstva kulture i medija, Ministarstva demografije i useljeništva, Ministarstva hrvatskih branitelja te brojne stručnjake i javne djelatnike.
Okrugli stol mogli ste pratiti uživo na YouTube kanalu Hrvatskog sabora:
Penava: Žrtve komunističkog režima predstavljaju duboku tragediju i traumu hrvatskog naroda
Penava je na početku pozdravio sve prisutne te kazao da je izlaganje teme ”Masovni zločini jugoslavenskog komunizma u Sloveniji – stratišta i prikrivanje zločina” u Hrvatskom saboru izrazito važno, jer je riječ o instituciji koja, kako je rekao, simbolizira hrvatsku demokraciju i parlamentarizam.
Zatim je naveo da je kao potpredsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih nakon Drugoga svjetskog rata odlučio organizirati ovaj okrugli stol upravo u Saboru, naglasivši važnost otvorenog i institucionalnog pristupa ovakvim temama.
Penava je potom istaknuo da su na okrugli stol pozvani svi klubovi saborskih zastupnika aktualnog saziva, kao i povjesničari različitih stajališta o bivšoj državi te predstavnici antifašističkih udruga, izražavajući žaljenje što se potonji nisu odazvali, uz ocjenu da negiranje masovnih zločina ne doprinosi društvenoj koheziji.
Zatim je predstavio temeljne teze skupa, istaknuvši da će se rasprava temeljiti isključivo na znanstvenim dokazima, iskapanjima, brojkama i materijalnim činjenicama. Dodao je da žrtve komunističkog režima predstavljaju duboku tragediju i traumu hrvatskog naroda.
Ovaj skup ne umanjuje zločine nacizma i fašizma
Nadalje je naglasio da se ovaj skup ni na koji način ne može promatrati kao pokušaj umanjivanja zločina nacizma ili fašizma, ističući da kao uvjereni demokrati svi sudionici nedvosmisleno osuđuju svaki totalitarni režim i svaki zločin.
Penava je zatim govorio o ulozi pojedinaca, civilnog sektora i Katoličke crkve u razdobljima nedostatne institucionalne potpore, represije i prikrivanja, istaknuvši njihovu važnu ulogu u očuvanju i otkrivanju istine.
Govoreći o razmjerima zločina, naveo je da javnost još uvijek nema cjelovitu spoznaju o stratištima koja se, kako je rekao, nalaze na brojnim lokacijama u širem prostoru. Istaknuo je da su istraživanja kroz godine pokazala kako su se početne procjene broja lokacija znatno mijenjale kako su se otkrivali novi podaci.
U tom je kontekstu citirao slovenske istraživače i podatke o povećanju broja evidentiranih masovnih grobnica kroz vrijeme, naglašavajući da su i sami istraživači mijenjali ranije spoznaje kako su napredovala istraživanja.
Citirao je i izjave stručnjaka koji upozoravaju da ni istraživači nisu u potpunosti svjesni razmjera zločina te da svako novo otkriće mijenja razumijevanje događaja, uključujući broj žrtava, načine likvidacija i prikrivanja.
Zaključno je istaknuo da je, prema njegovoj ocjeni, zločin počinjen u režiji komunističkog sustava bio sustavno planiran i prikrivan, uz uključivanje cijelog državnog aparata i različitih mehanizama, od fizičke eliminacije onih koji su postavljali pitanja do stvaranja dugotrajnih obrazovnih i kulturnih obrazaca koji su oblikovali javni narativ.
Emotivno svjedočanstvo Josipa Križa – baka me zamolila: Sinko, neka ti ljudi budu dostojno pokopani
Mitija Ferenc: Žrtvama je bilo oduzeto pravo na ime i grob
Mitja Ferenc govorio je o rezultatima dugogodišnjih istraživanja prikrivenih poslijeratnih grobišta u Sloveniji, koja provodi kao član Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje prešućenih grobišta još od 1990. godine. Istaknuo je kako je objavljivanje knjige „Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji”, koju je omogućila Školska knjiga, važan doprinos rasvjetljavanju sudbine hrvatskih žrtava stradalih nakon Drugoga svjetskog rata.
Ferenc je rekao da su bez suđenja likvidirane desetine tisuća ljudi, pretežno pripadnika oružanih snaga NDH, navodeći kako je riječ o pažljivo planiranom sustavu masovnih likvidacija u kojem individualna odgovornost gotovo nikada nije utvrđivana. Kao primjer naveo je jednu od zapovijedi prema kojoj je bilo naređeno da se „oficire i časnike likvidira sve, osim ako ne dobiju drugačiju naredbu od OZNE”.
Posebno je naglasio kako je zločin dodatno otežan činjenicom da je žrtvama bilo oduzeto pravo na ime i grob, dok su članovi njihovih obitelji desetljećima bili stigmatizirani i pod nadzorom vlasti. „Imamo zločin bez zločinaca”, poručio je Ferenc, dodajući da za te zločine nitko nije procesuiran.
Postavio je i pitanje kako je moguće da se nakon 45 godina jednopartijskog sustava i desetljeća demokracije još uvijek vodi borba za osnovni pijetet prema žrtvama, pravo na ime i dostojan grob.
Govoreći o procesu ekshumacija, zakonodavnom okviru i brojnim preprekama, Ferenc je posebno izdvojio slučaj Hude Jame, rekavši da u svjetskoj povijesti gotovo nema poznatih slučajeva ekshumacija iz rudnika poput toga. Ocijenio je da je Huda Jama dugo bila „previše zločesta tema” za tadašnje vlasti, a kritizirao je i kasnije postupanje institucija koje su, kako je rekao, posmrtne ostatke stavljale u plastične vreće te zaustavljale daljnja istraživanja.
Do sada su ekshumirana 224 grobišta s više od 9000 žrtava
Tita je opisao kao simbol nedemokratskih aktivnosti, no istaknuo je da je nakon 2015. godine ipak došlo do određenih pozitivnih pomaka, među kojima je donošenje Zakona o prikrivenim grobištima. Spomenuo je i bivšeg slovenskog predsjednika Boruta Pahora, rekavši da se zalagao za dostojan pokop svih žrtava iz Hude Jame.
Ferenc je naveo kako su do sada ekshumirana 224 grobišta s više od 9000 žrtava, dok je dodatnih 102 grobišta potvrđeno sondiranjem. Istaknuo je i da zakon danas omogućuje obilježavanje i uređenje svih poznatih grobova.
Govoreći o hrvatskim žrtvama, rekao je da je sondiranjem četrdesetak grobišta potvrđeno kako se radi o pripadnicima oružanih snaga NDH te da su sva ta mjesta danas obilježena. Iskapanja su provedena na 13 lokacija s hrvatskim žrtvama, većinom vojnicima NDH.
Kao primjer naveo je Košnicu, gdje je pronađeno 307 žrtava, dok se posmrtni ostaci dijela žrtava čuvaju u kosturnici u Mariboru, a pronađeni predmeti u muzeju. Dodao je kako su žrtvama ruke uglavnom bile vezane na leđima.
Najavio je i da će Ministarstvo hrvatskih branitelja uskoro iz kosturnice u Mariboru preuzeti prvih 500 žrtava iz hrvatskih grobišta u Sloveniji.
Cerklje, Tezno, Kočevski Rog…
Spomenuo je i grobište Cerklje kod Krke, gdje je pronađena 161 žrtva, ali prema svjedočanstvima preživjelih ondje bi moglo biti ubijeno oko 900 ljudi čiji se posmrtni ostaci još uvijek nalaze u rovovima nekadašnjeg aerodroma.
Govoreći o Teznom, rekao je kako procjene govore o oko 15 tisuća žrtava, većinom Hrvata, dodajući da su istraživači suočeni s brojkama koje premašuju i one vezane uz Katinsku šumu u Poljskoj.
Kao posebno težak primjer izdvojio je Kočevski Rog, gdje su nakon iskapanja pronađeni posmrtni ostaci 3450 osoba, ali oni još uvijek nisu pokopani. Prema njegovim riječima, vlasti u Ljubljani godinama odbijaju pokop uz obrazloženje da „na groblju nema mjesta”, zbog čega vreće s kostima već četiri godine stoje u skladištu. Dodao je da je slična situacija i s romskim žrtvama koje su ubili partizani.
Na kraju je rekao da su zbog toga poslali peticiju Europskom parlamentu, koji ju je prihvatio, te zaključio da je struka pokazala da zna i želi raditi na rasvjetljavanju zločina, posebno istaknuvši suradnju s Ministarstvom hrvatskih branitelja.
Vukelić: Kako su partizani uništili Španovicu?
Čutura: U bazi podataka evidentirano je više od 261 tisuće ratnih i poratnih žrtava
Dinko Čutura govorio je o dosadašnjim rezultatima istraživanja temeljenih na arhivskom gradivu te o dokumentaciji kojom raspolaže Hrvatski državni arhiv u vezi ratnih i poratnih zločina nakon Drugoga svjetskog rata.
Istaknuo je kako je „dosta napravljeno”, podsjetivši da su kroz godine djelovale tri komisije koje su radile na prikupljanju i obradi arhivskog gradiva. Naglasio je da je posao koji danas vodi Ivan Penava nastavak ranijih aktivnosti, ali i da još uvijek postoji velik prostor za daljnji rad i istraživanja.
Čutura je zatim dao pregled dosadašnjeg institucionalnog rada, podsjetivši na Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata osnovanu 1991. godine. Ocijenio je da je ta komisija „odradila dobar posao”, istaknuvši kako je Hrvatski sabor Hrvatskom državnom arhivu predao oko 670 kutija arhivskog gradiva koje sadrži izvješća, svjedočanstva i drugu dokumentaciju, pri čemu dio materijala potječe još iz 1975. godine.
Naveo je da najveći dio gradiva čine kartoni žrtava i evidencije grobišta, a posebno je istaknuo važnost suradnje s lokalnim jedinicama i župama u procesu popisivanja žrtava.
Prema njegovim riječima, u bazi podataka evidentirano je ukupno 261.416 žrtava.
Govoreći o daljnjim istraživanjima, Čutura je podsjetio da je 2007. godine potpisan ugovor između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Hrvatskog državnog arhiva o provođenju znanstvenih istraživanja. U taj proces bio je uključen i povjesničar Josip Jurčević, na zahtjev Hrvatskog državnog arhiva.
Čutura je rekao da je Jurčević potom započeo sustavno istraživanje arhivskog gradiva, nakon čega je do 2009. godine evidentirano ukupno 1517 prikrivenih i evidentiranih grobišta. Od toga se 834 nalazilo u Hrvatskoj, 591 u Sloveniji, 91 u Bosni i Hercegovini te jedno u Italiji.
Vukelić: Suočavanje s komunističkim zločinima pitanje je nacionalne sigurnosti i civilizacijskog identiteta
Vlatka Vukelić u svom je izlaganju govorila o europskim iskustvima suočavanja s totalitarnim nasljeđem, posebno komunističkim režimima, uspoređujući hrvatski pristup s praksama drugih europskih država.
Istaknula je da su brojne europske zemlje paralelno i jednako intenzivno istraživale nacističke i komunističke zločine, dok je u Hrvatskoj, prema njezinim riječima, istraživanje komunističke prošlosti godinama bilo marginalizirano, osobito nakon razdoblja detuđmanizacije.
Naglasila je da istraživanje komunističkih zločina nije tek „kopanje po prošlosti”, nego pitanje nacionalne sigurnosti i civilizacijskog identiteta države. Govoreći o geopolitičkom kontekstu Europe nakon Drugoga svjetskog rata i razdoblju Željezne zavjese, upozorila je da je upravo odnos prema totalitarnom nasljeđu postao jedan od važnih pokazatelja političke i sigurnosne orijentacije europskih država.
Vukelić je ocijenila da je u Hrvatskoj ostala prisutna institucionalna šutnja prema komunističkim zločinima, za razliku od pojedinih srednjoeuropskih i istočnoeuropskih država koje su otvorile arhive, provodile lustraciju i sustavno istraživale represivne mehanizme bivših režima.
Govoreći o europskim integracijama i političkom pozicioniranju Hrvatske, istaknula je da se pripadnost srednjoeuropskom prostoru i inicijativama poput Inicijative triju mora ne može odvojiti od jasnog odmaka od svih totalitarnih sustava. Dodala je kako Inicijativa triju mora nije samo gospodarski projekt, nego okuplja države koje su desetljećima bile zarobljene iza Željezne zavjese, uz iznimku Austrije.
U državama koje su provele lustraciju pitanje suočavanja s komunističkim naslijeđem promatra se kao sigurnosno pitanje
Posebno je izdvojila Poljsku, Estoniju i Latviju kao države koje su provele lustraciju i otvorile sigurnosne arhive, ističući da se u tim zemljama pitanje suočavanja s komunističkim nasljeđem promatra i kao sigurnosno pitanje, budući da se preko bivših struktura, kako je rekla, i danas pokušava ostvarivati vanjski politički utjecaj, uključujući i utjecaj Moskve.
Govoreći o specifičnosti jugoslavenskog komunizma, Vukelić je ustvrdila da jugoslavenski komunisti nisu došli na vlast demokratskom izbornom pobjedom, nego zahvaljujući globalnim okolnostima kraja rata i povlačenju njemačkih snaga. Zbog toga je, smatra, novi režim za učvršćivanje vlasti koristio „tehnologiju straha”.
Prema njezinim riječima, teror nad civilima korišten je kao sredstvo preventivne kontrole društva, a represivni aparati poput OZNE i KNOJ-a služili su slamanju svake moguće volje za otporom. Masovne likvidacije opisala je kao stratešku demonstraciju moći nove vlasti, uz poruku stanovništvu što se može dogoditi svima koji se suprotstave režimu.
U završnom dijelu izlaganja ponovno se osvrnula na iskustva baltičkih država poput Estonije i Litve, koje su, prema njezinim riječima, upravo kroz otvaranje arhiva, lustraciju i jasno distanciranje od totalitarnog nasljeđa gradile vlastitu sigurnosnu i političku stabilnost.
Vukelić: Sekta odlučuje tko je ustaša, usprkos znanosti i pravosuđu
Z. Dernaj /Izvor: Narod.hr / Foto: printscreen