26. travnja 2026.
BEZ ISTINE I PRAVDE NEMA BUDUĆNOSTI
Kraljevina Jugoslavija tamnica hrvatskog naroda
Država koja nije raskrinkala fabricirano nametanje krivice čitavom svome narodu utemeljene na partizanskoj historiografiji manipulacije žrtavama sudjeluje i nadalje u njegovom stigmatiziranju.
Hrvati u čitavoj svojoj povijesti nisu nikada započeli niti vodili ekspanzionistički i agresorski rat za tuđe teritorije, ubijajući ili porobljavajući druge narode.
Hrvatska je u periodu Nezavisne države Hrvatske vodila rat za opstojnost svojih povijesnih teritorija. Osnov za to svakako je imala jer su u Kraljevini Jugoslaviji Hrvati bili pod velikosrpskim terorom.
Sve je počelo nakon proglašenja Kraljevine Jugoslavije 01. prosinca 1918. Prosinačkim žrtvama 5. prosinca 1918. krvavim gušenjem protivnika jugounitarizma po zapovjedi komesara zagrebačke policije Grge Anđelinovića nad pripadnicima Hrvatskog domobranstva (25. i 53. domobranske pukovnije) koji su prosvjedovali na Trgu bana Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda.
Potom se 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije u Beogradu dogodio atentat kada je radikalski zastupnik Puniša Račić pucao na zastupnike Hrvatske seljačke stranke. Ubijeni su Đuro Basariček i Pavle Radić, a ranjeni Ivan Pernar, Ivan Granđa i vođa stranke Stjepan Radić, koji je kasnije podlegao ozljedama.
Hrvati su stradavali kada god bi se opravdano pobunili protiv centralne vlasti u Beogradu. Sporazum Cvetković-Maček 26. kolovoza 1939. o formiranju Banovine Hrvatske bio je zadnji pokušaj spasa Jugoslavije, no ujedno je bio prvi korak prema hrvatskoj nezavisnosti.
Kraj povijesne zablude o zajedničkoj državi
Povijesnoj zabludi hrvatskog naroda za suživot sa Srbima u zajedničkoj državi došao je kraj početkom II svjetskog rata 1941. godine.
Kraljevina Jugoslavija šaptom je pala 17. travnja 1941. kada je opunomoćenik Vlade Kraljevine Jugoslavije general Danilo Kalafatović u Beogradu pred njemačkim okupacijskim snaga potpisao bezuvjetnu kapitulaciju kojom je prihvaćeno da čitava jugoslavenska vojska bude odvedena u zarobljeništvo.
U Beogradu je formiran koncentracijski logor Banjica-Jajinci gdje je srbijanska okupacijska vlast likvidirala brojne Židove, Cigane i druge te se navodi kako je upravo Srbija bila prva "Judenfrei" država u Europi. Kroz logore Sajmište u Zemunu zajedno s ostalim logorima u Srbiji, Topovske šupe kod Beograda Veliki Bečkerek, (Zrenjanin), Crveni krst (Niš) , Dulag 183, (Šabac) Svilara (Pančevo) logor Paraćin pretpostavlja se, kako je kroz iste prošlo više od pola milijuna ljudi i da je ubijeno više od 100.000 Židova, Roma te Srba nepoćudnih Nedićevom fašističkom režimu.
Nezavisna država Hrvatska odraz volje hrvatskog naroda
Drugi svjetski rat trebao je za Hrvate biti konačni bijeg iz Jugoslavije, tamnice hrvatskog naroda uspostavom NDH 10. travnja 1941. kao izraz volje hrvatskog naroda No, povijesne okolnosti nakon uspostave NDH, koju je vodila vjerojatno tada jedina politička snaga koja je volju hrvatskog naroda mogla u povijesnim okolnostima realizirati dovele su je, nažalost, u savezništvo s Trojnim paktom.
Zauvijek ostaje otvoreno pitanje što bi se dogodilo da je na stranu saveznika Amerike, Engleske i Rusije protiv Njemačke nakon pada Italije 8. rujna 1943. i vraćanja Zadra, Dalmatinskih otoka i Istre pod okrilje Hrvatske tada pristupila i Nezavisna država Hrvatska.
Tada Rusi ne bi u Hrvatskoj stvorili komunističku Jugoslaviju na čelu s partizanskim pokretom kome pristupaju četnici i drugi protivnici Hrvatske države i naroda.
Bleiburg, križni put i represija nad razoružanim narodom
Masovne likvidacije, oduzimanje imovine i brutalna represija koje su uslijedile nakon "oslobođenja" Hrvatske od hrvatskih intelektualaca i domoljubnih građana i u novoj totalitarnoj komunističkoj Jugoslaviji trajao su do završetka Domovinskog obrambenog rata 1995. jer volju hrvatskih građana na svoju državu putem referenduma nisu priznali jugoslavenski-velikosrpski fašisti te su ponovno pokrenuli rat za slom moderne Hrvatske države.
No, ovoga puta hrvatski branitelji i domoljubni građani nisu poklekli u svojoj pravednoj borbi te su i uz pomoć dragog Boga obranili svoju Domovinu.
Svaki razumni građanin Hrvatske nikada nije prihvatio podatke Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, gdje navode kako je u 1337 dana postojanja logora poimence utvrđeno više od 83.000 ubijenih.
Velikosrpska politika brojku žrtava u Jasenovcu višestruko prigodno uvećava sukladno novim prijetnama i najavama ratova za srpske zemlje.
Bez konačnih i kategoričkih zaključaka, ne umanjujući niti opravdavajući počinjene zločine jedno od ključnih pitanja: Treba li novootkrivene činjenice i dokumente uzeti u obzir i o njima mirno raspraviti ili treba dokazati da su oni krivotvorine, fotomontaže i sl. te ih u cijelosti odbaciti?
Inicijativa relevantnog utvrđivanja broja žrtava radnog logora Jasenovac putem međunarodne komisije stručnjaka nije zaživjela jer je potpuno evidentno da modernu hrvatsku državu vode potomci onih koji ju nikada nisu željeli i/ili pripadaju poraženom totalitarnom komunističkom režimu Jugoslavije.
Nečovječnosti totalitarnog komunističkog režima sve do '90-tih
bez osude i kazne
Više od pola milijuna žrtva partizanskih osvetnika nad razoružanim hrvatskim narodom, nakon "oslobođenja hrvatskih gradova 1945. od Zemuna, Osijeka, Đakova, Zagreba i završetka rata u Bleiburgu, na križnim putevima diljem Slovenije, Hrvatske Bosne i Hercegovine,...pronađenih u više od 1750 masovnih grobnica (cak 62 u Zagrebu) svjedoče o nečovječnosti totalitarnog komunističkog režima sve do '90-tih za što nitko nije odgovarao.
Hoće li mlade generacije hrvatskih domoljuba u slobodnoj Hrvatskoj konačno uspjeti ispraviti povijesne neistine i nepravde, razotkriti i označiti genocidnu partizansku fašističku politiku, onemogućiti službene proslave totalitarnog režima i zabraniti njihove insignije te dostojanstveno pokopati sve žrtve, zaključno sa svim žrtvama iz Domovinskog obrambenog rata, ostaje nada i nagovještaj, kako se isto tek treba dogoditi, čemu se iskreno nadamo i molimo.
Zvonimir Horvat