Homin Ukrainy društveno-političke novine iz Toronta već gotovo 80 godina promiču neovisnost Ukrajine, borbu protiv komunizma i ruske agresije
Homin Ukrainy (ukr. Гомін України, engl. Ukrainian Echo) su ukrajinske društveno-političke novine koje izlaze u Torontu, Kanada. List je usko povezan s Organizacijom ukrajinskih domoljuba (OUN), točnije s njezinim banderovskim krilom (OUN-B).
Ključne informacije o publikaciji:
Osnivanje: Prvi broj izašao je 15. prosinca 1948. u Torontu.
Povezanost s OUN-om: Od kolovoza 1949. novine su postale službeno glasilo Lige za oslobođenje Ukrajine (danas Liga ukrajinskih Kanađana), organizacije koja u dijaspori zastupa stavove OUN-B.
Sadržaj:
Publikacija se primarno fokusira na promicanje neovisnosti Ukrajine, povijest Ukrajinske ustaničke vojske (UPA), borbu protiv komunizma (povijesno) te suvremena politička zbivanja u Ukrajini i dijaspori.
Danas:
U 2026. godini list i dalje aktivno prati stanje u Ukrajini, uključujući vijesti o obrani zemlje od ruske agresije, aktivnosti ukrajinske dijaspore u Kanadi i povijesne arhive OUN-a.
Dodaci: List je od 1977. do 1993. izdavao engleski dodatak Ukrainian Echo, a povremeno izdaje i književno-umjetničke priloge.
Aktualne vijesti i digitalnu arhivu možete pronaći na njihovoj službenoj stranici Homin.ca.
Zabranjena hrvatska povijest
Časopis Organizacije ukrajinskih domoljuba (OUN-e) „Homin Ukraini” 23. siječnja1960. objavio je članak o Ante Paveliću i njegovoj smrti.
Evo nekoliko odlomaka iz članka:
„28. prosinca 1959. prestalo je kucati srce bivšeg šefa Hrvatske Države (1941.-1945.) i velikog pristaše Ukrajine i drugih naroda koje je Moskva porobila, dr. Ante Pavelića.
Umro je ne u rodnoj Hrvatskoj, za čiju se neovisnost borio, već u španjolskoj prijestolnici Madridu, kamo je stigao nakon dugih peripetija iz Argentine.”
„Još za života postao je simbol borbe za slobodu Hrvatske, zbog čega ga je neprijatelj pokušao uništiti. 10. travnja 1957., baš na obljetnicu Hrvatske nacionalističke stranke, koju je osnovao dr. Ante Starčević. Postao je glavni tajnik ove stranke, a nakon smrti dr. Starčevića postao je njezin predsjednik.
Godine 1927. izabran je za zastupnika u zagrebačkoj izbornoj jedinici jugoslavenskog parlamenta u Beogradu. U svom prvom saborskom govoru Ante Pavelić izjavio je da kao Hrvat ne priznaje legitimnost srpsko-hrvatsko-slovenskog kraljevstva i da će saborsku govornicu koristiti isključivo za borbu za neovisnu hrvatsku državu.
Kada su Srbi 1921. [*1928.] ubili tri hrvatska zastupnika, hrvatska frakcija napustila je parlament, izjavivši da nema priliku demokratski se boriti za slobodu Hrvatske u parlamentarnom forumu. Iste godine Ante Pavelić formirao je Hrvatski revolucionarni pokret, koji je kasnije ujedinio sve nacionalno zdrave elemente u borbi za nacionalno oslobođenje.”
„Ante Pavelić, šef države, poveo je svoj narod u borbu protiv Titovih komunističkih jedinica, koje su pokušavale vratiti srpsku hegemoniju, ovaj put u obliku komunističke Jugoslavije. Nakon kapitulacije Njemačke 5. svibnja 1945., hrvatske trupe ostale su bez oružja i streljiva.
Ante Pavelić, na određenoj neovisnosti, Titovi agenti izveli su atentat na Antu Pavelića u Buenos Airesu. Dva metka su mu se zabila u kralježnicu, koja se nisu mogla izvaditi. Više od dvije godine borio se sa smrću, koja je došla ujutro 28. prosinca 1959.
31. prosinca 1959. Ante Pavelić pokopan je na madridskom groblju Sacramental de San Isidro. Lijes je bio omotan nacionalnom hrvatskom zastavom, ukrašen stotinama vijenaca poslanih iz svih krajeva svijeta, gdje god su otišli hrvatski prognanici. Među njima su bili vijenci Antiboljševičkog bloka i Organizacije ukrajinskih nacionalista. Na sprovod su došli suradnici i sljedbenici Ante Pavelića iz Njemačke, Austrije, Francuske, Kanade i drugih zemalja. Stotine telegrama govorile su o velikim počastima koje je pokojnik uživao među svojim sunarodnjacima i strancima.”
„Pogrebni govor održao je prof. dr. Andrija Ilić, ministar Hrvatske vlade u egzilu i bliski suradnik Ante Pavelića. Drugi govornik bio je gospodin Volodimir Pastuščuk, koji je na španjolskom jeziku oprostio pokojniku iz ABN-a i OUN-a. Rekao je:
Za nekoliko minuta španjolsko tlo prekriti će tijelo najvećeg trojice među Hrvatima. Crveni ubojice ubili su njegovo tijelo, ali njegov duh i njegove ideje o slobodi i nacionalnom dostojanstvu živjet će među nama.
Ante Pavelić nas uči da volimo svoje domovine i da budemo vjerni svojim nacionalnim idealima.
Dao je svoj život za svoju braću i prijatelje kao dokaz najviše ljubavi. Ovaj grob mora postati znak upozorenja za one koji traže mir..."
Govor Ede Bulata i Ante Pavelića prilikom vraćanja Dalmacije Hrvatskoj 1943. godine
"Mi, Ukrajinci, razumijemo bol naše hrvatske braće, jer smo prije samo dva mjeseca imali nesreću izgubiti, zahvaljujući istoj toj zločinačkoj komunističkoj ruci, vođu našeg oslobodilačkog pokreta, neumirovljenog s.l. p. Stepana Banderu.”
„Smrću Ante Pavelića, hrvatski narod gubi svog velikog vođu, a naša obitelj porobljenih naroda jednog od najboljih stratega protukomunističke borbe.”
Izvor: Telegram Index