Boričevac, 27. srpnja 2025.
U Boričevcu je u nedjelju, 27. srpnja u organizaciji Zajednice žrtvoslovnih udruga Republike Hrvatske koju čine Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatski obredni zdrug Jazovka, Hrvatski domobran (Zaprešić, Zadar, Duga Resa, Split), Žrtve za Hrvatsku i Udruga Ličana župe Boričevac; dostojanstveno obilježena 84. obljetnica stradanja mještana Boričevca i okolnih sela iz 1941. godine.
Program ovogodišnjeg obilježavanja stradanja Hrvata u Boričevcu započeo je Svetom misom u 13 sati u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije koju je predvodio župnik vlč. Igor Lulić.
Uslijedio je komemorativni dio, pohod zajedničkoj grobnici ekshumiranih žrtava i kod spomen‑obilježja „Dabin vrh“. U grobnicu nad kojom se molilo naleze se ostaci ekshumiranih žrtava od kojih je najmlađa Jakov, a najstarija Boja Ivezić.
Jakov Ivezić je imao tri godine, a Boja 79. Među žrtvama se nalaze i četiri neidentificirane žrtve.
Molitvu s odrješenjem kod grobnice Ivezićevih predvodio je župnik Boričevca i Donjeg Lapca Igor Lulić.
Do sada su iz Dabine jame ekshumirane 24 žrtve, među njima i maloljetne osobe (3–15 godina).
Vijence i svijeće u znak dubokog pijeteta za žrtve partizanskih komunističkih zločina nad hrvatskim civilnih stanovništvom na Spomen obilježje "Dabin vrh" koje je podigla Republika Hrvatska 2017. godine položila je Marija Bebić u ime stradale obitelji Ivezić, izaslanica ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, o. d. ravnateljice Uprave za zatočene i nestale Ana Filko, u ime Ličko-senjske županije pročelnik Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja Juraj Verzon, ispred Zajednice žrtvoslovnih udruga RH Ivo Tubanović, izaslanstvo Veterana 2. Gardijske brigade GROMOVI, Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Općine Plitvička jezera i Rakovica i drugi.
U ime Zajednice povratnika Osječko-baranjske županije svijeću je upalio predsjednik Branko Pek, a u ime Hrvatskog časničkog zbora Osječko-baranjske županije bojnik Zlatko Dernaj.
Potom je ispred organizatora Zajednice žrtvoslovnih udruga Republike Hrvatske Marko Krznarić pročitao otvoreno pismu predsjedniku RH, Vlade i Sabora u kojemu se traži sprječavanje daljnjeg održavanja proslave Dana ustanka hrvatskog naroda u Srbu 27. srpnja 1941. kada su srpski ustanici ubili 44 civila, zapalili selo Boričevac i protjerali stanovništvo.
"'Pitam Vas poštovani predsjednici, je li to normalno da se pod krinkom antifašizma zapravo slavi fašizam?'- naglasio je Krznarić, čime je zaključeno obilježavanje 84. godišnice stradanja Boričevca.
Treba posebno naglasiti kako su obilježavanju stradanja Boričevca nazočili brojni uglednici iz javnog, političkog i vetranskog sektora i to bivši dugogodišnji gradonačelnik Gospića Karlo Starčević , predsjednik stranke "Jedino Hrvatska" Tomislav Jonjić, ratni zapovjednik 9. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" Marko Skejo i drugi.
Boričevac je naselje u Ličko‑senjskoj županiji u Općini Donji Lapac, u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Nalazi se na 590 m nadmorske visine i prostire se na oko 15,3 km². S oko 2000 stanovnika Boričevac je bio najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju prije Drugog svjetskog rata. U ljetu 1941. godine Hrvati su prognani i posve istrijebljeni iz ličkog Pounja - Boričevca, Kulen Vakufa i ostalih mjesta u okolici: Brotinja, Poljica, Mišljenovca, Donjeg i Gornjeg Lapca.
Prema javno dostupnim podacima 27. srpnja 1941. tijekom komunističkog ustanka u Srbu došlo je do ubojstava 44 civila roda Ivezić i progona hrvatskog katoličkog stanovništva, paljenja katoličkih crkava s vjernicima, spaljivanja sela te progona zbog vjerske i nacionalne pripadnosti od strane srpskih ustanika. Navodi se i zaustavljanje vlakova te likvidacije putnika. Nakon tih događaja selo Boričevac prestalo je funkcionirati kao organizirana zajednica.
Boričevljani se nakon Drugog svjetskog rata nisu smjeli vratiti u svoje selo pa su se naselili drugdje po Hrvatskoj, ponajviše u okolici Bjelovara. Na mjestu njihova sela ostala je samo ruševina crkve i župnog stana, kod kojih su se prvi put okupili tek nakon „Oluje“. Boričevac je, kao i Udbina (iz koje su Hrvati sasvim iseljeni 1942. i 1943. i također se u nju nisu smjeli vratiti) postao simbolom najsurovije ratne tragedije hrvatskoga naroda u Lici u Drugom svjetskom ratu jer su iz ta dva mjesta Hrvati posve iskorijenjeni, a imovina im je oteta.
Potomci Boričevljana danas nastoje obnoviti mjesto i ostvariti povrat oduzetih imanja, ističu potrebu daljnjeg utvrđivanja činjenica, dokumentiranja žrtava i očuvanja mjesta stradanja.
Tekst: Zlatko Dernaj / Foto: Z. Dernaj, P. Šola /Video: Dugopolje org
Evo kako su tekli zločini ustanika:
Piše: Dr. Srećko Sladoljev
"Srb je bio i ostao epicentar četničkih pobuna protiv Hrvatske i to je ONO ŠTO ONDJE te horde slave. Četnički zločini u Srbu, Lici i Hrvatskoj 41.-45. i 91.-95. su dio političko zločinačkog projekta Velike Srbije koji svoj epicentar tada, kao i danas imaju baš u Srbu!
Ovih dana uvelike govorimo i pišemo o dokazanim zvjerstvima, klanjima, pečenjima na ražnju živih fratara, bacanjima u jame žive djece i ljudi, no sve to su posljedice smišljenog plana. Evo kako je on tekao 41. i 91. pa razmislite tko se, zašto i pod čijim patronatom ondje i danas okuplja i što oni tamo slave?
ČETNIČKI USTANCI PROTIV HRVATSKE DRŽAVE
napisao: Marinko Čavka, u Kijevu 27.07.2025.
Stvarni događaj je bio da su četnici digli ustanak protiv NDH osnovavši KRAJINU sa sjedištem u Drvaru pod vodstvom četničkih vojvoda Ilije Desnice, Đoke Jovanića, Gojka Polovine i proglasivši to Ustankom srpskog naroda. Osnovali su Srpsko narodno vijeće, koje će upravljati "oslobođenim" teritorijem NDH, a o čemu piše poznati četnik Simo Dubajić. U prvim danima tzv. "ustanka", teritorij OČIŠĆEN od hrvatskog življa. Ustanku su se pridružili i Hrvati, Jakov Blažević, Marko Orešković i sl. Ustanak je obilno potpomognut od Talijana u oružju, municiji i hrani prema tzv "Otrićkim sporazumu" po kojem Talijani preuzimaju protektorat nad "očišćenim" teritorijem uz formiranje tri četnička puka: puk. Petra Mrkonjića u Strmici, puk. Onisina Popovića u Biskupiji i Krajiškog puka u Drvaru, kasnije četničke Dinarske divizije popa Đujića.
Usporedba sa 1990.
Dana 23.07.1990 na sastanku s Dr. Franjom Tuđmanom, dr Jovan Rašković najavio je oružanu pobunu Srba. Izjavio je da su Srbi „lud narod“ te da su „naoružani neviđeno“!
Tako se mjesto Srb pokazalo drugi put zlokobnim za Hrvate, kao mjesto gdje se navješćuje, a onda i realizira na različite načine progon i ubijanje Hrvata. Uoči rata i napada Srba na Hrvatsku mjesto Srb postalo je stožerno mjesto okupljanja u političkoj i psihološkoj pripremi za agresiju i genocid nad hrvatskim narodom koji će se uskoro i dogoditi.
Srpski sabor (miting) u Srbu proglasio je ništavnim sve ustavne promjene i odluke Hrvatskoga sabora, od 24.07.1990 o izmjeni službenih obilježja SR Hrvatske. Time srpski teroristi u Hrvatskoj ne priznaju hrvatsku zastavu, grb i himnu. Za njih je novo hrvatsko službeno znakovlje – „ustaško“ znakovlje.
Srpski teroristi u Hrvatskoj na valu velikosrpske politike Beograda usvojili su na velikom saboru(mitingu) održanom 25. srpnja 1990. u Srbu ”Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda ”.
Na mitingu u Srbu bilo je između 120.000 i 150.000 Srba, uz mitingaše iz Srbije, BiH i Crne Gore. Među njima je bio i četnički vojvoda Vojislav Šešelj.
Samom saboru (mitingu) prethodio je sastanak srpskih vođa u Hrvatskoj. Zaključci s toga skupa trebali su biti predstavljeni velikom skupu. „Donesena je odluka o osnivanju Srpskoga nacionalnog vijeća (SNV), u čiji sastav su ušli: Jovan Rašković, Milan Babić (predsjednik Skupštine općine Knin), David Rastović (predsjednik Skupštine općine Donji Lapac), Slavko Dokmanović (predsjednik Skupštine općine Vukovar), Velibor Matijašević (predsjednik Skupštine općine Glina), Simo Rajšić (predsjednik Skupštine općine Dvor na Uni), Mile Dakić (predsjednik JSDS-a), Vojislav Lukić, jerej Savo Bosanac (predstavnik Srpske pravoslavne crkve), kao i zastupnici SDS-a u Hrvatskom saboru: Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba, Radoslav Tanjga, Ratko Ličina i Dušan Ergarac“.
Ubzo će cijela tzv RSK, po poznatom modelu iz 1941. godine biti očišćena od Hrvata. Upotrebom doktrine "Spaljene zemlje" iz 1941. Pobiti i zaklat što se pobiti i zaklati može, ostatak protjerati, kuće, crkve i sva identitetska obilježja trajno uništiti.
Ustanak 1941. g. organiziran je tri 3 mjeseca iza proglašenja NDH, a ustanak i pobuna 1991. najavljeni su samo dan nakon izmjene službenih obilježja RH. Stvarna pobuna usljedit će za 20-tak dana, 17.kolovoza 1990. postavljanjem barikada i objavom rata Hrvatskoj. Primjenom istog modela uz pomoć, sada ne Italije, ali Engleske i Francuske, zatražit će međunarodni protektorat i dobit će ga u obliku UNPROFOR snaga s ciljem uspostave trajnog stanja. Dakle obrazac je isti 1941. i 1990. To je to ono što Pupovac slavi.
Čudna podudarnost skraćenica:
1990. imamo skraćenicu SNV, kao i 1941. Vijeće pokriva i predstavlja cijeli teritorij buduće tzv. "Krajine". Političko vodstvo Krajine preuzima 1990. SDS, stranka istog naziva kao i Pribičevićeva stranka za vrijeme dok je Pribičević bio u koaliciji s radikalima u vladi KJ Preko SDSa zastupao je unitarističke stavove o jugoslavenskoj univerzalnoj naciji. Izlaskom iz Vlade KJ, Pribičević formira SDSS.
1941. u SDSS-u su četnici radikali, uz ostatke SDS-a.
1990. imamo četnika Šešelja i novi SDS.
1941. Imamo Srpsko Narodno Vijeće SNV
1990. Imamo Srpsko Nacionalno Vijeće SNV
2025. Imamo opet Srpsko Narodno Vijeće SNV (kao i 1941.)
2025. Imamo Samostalne Srpsku Demokratsku Stranku (SDSS)
DAKLE, Milorad Pupovac zapravo danas u Srbu VELIČA KONTINUITET pobuna protiv Hrvatske Države, a pridružuju mu se veleizdajnici Mesić, Josipović, Pusić i drugi, manipulativno kombinirajući iste nazive i skraćenice, koje su ugravirane u memoriju "srpskog naroda".
Zaključak:
Ova VELEIZDAJA financira se iz Ministarstva Kulture RH i pod pokroviteljstvom Nine Koržinek Obuljen i raznih fondova Vlade RH.
SDSS i SNV, pojačani radikalima četnicima, a uz pomoć hrvatskih veleizdajnika, zapravo OBILJEŽAVAJU KONTINUITET POBUNA protiv nastanka hrvatske države 1941. i 1990. Danas pokušavaju proglasiti Nezavisnu DH iz 1941. marionetskom tvorevinom, a Neovisnu RH iz 1990. zapravi kontinuitetom socijalističke RH koju su je stvorili, pretvarajući "manevrima" četnički teror iz 1941. u NOB, ZAVNOH i antifašizam! Njihovo antihrvatsko djelovanje ogleda se u Titovoj krilatici: "Prije će Sava uzvodno poteći, nego Hrvati stvoriti državu!"