Presude Europskog suda za ljudska prava ne obvezuju hrvatsko zakonodavstvo na omogućavanje posvojenja djece istospolno orijentiranim osobama

15. travnja 2026.


KOMENTAR I PRAVNA ANALIZA


Prof. dr. sc. Hrabar: Presuda oko homoseksualaca i posvajanja je izvan pravnog sustava i vladavine prava

Upravni sud u Zagrebu donio je odluku u slučaju žene koja je željela posvojiti dijete svoje životne partnerice, što je, prema navodima udruge Dugine obitelji, otvorilo put posvojenju za istospolne parove. Presuda je izazvala podijeljene reakcije u stručnoj javnosti, pri čemu dio pravnika smatra da je riječ o protuzakonitoj i protuustavnoj presudi, dok se istodobno postavlja pitanje izostanka reakcije nadležnog ministarstva. Za komentar i pravnu analizu upitali smo prof. dr. sc. Dubravku Hrabar, redovitu profesoricu u trajnom izboru katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.


Ne, homoseksualni parovi ne mogu posvajati djecu, a glavno pitanje treba postaviti Ministarstvu


Narod.hr: Kako ocjenjujete ovu odluku Upravnog suda u Zagrebu – je li ona u skladu s važećim zakonodavstvom Republike Hrvatske?


Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar: “Ova je presuda, po mojem mišljenju, posljedica jedne ranije odluke Ustavnog suda iz 2019. godine kojom je Ustavni sud dao uputu sudovima da trebaju životne partnere tretirati jednako kao i druge obiteljske zajednice. To se u mnogim odnosima može i treba činiti, ali ne i spram djece. Doista neobično, još tada je Ustavni sud propustio uzeti u obzir osobito važnu odredbu čl. 9. toč. 10. Zakona o suzbijanju diskriminacije koja navodi kako diskriminaciju ne predstavlja„ stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveze iz obiteljskog odnosa … osobito u cilju zaštite prava i interesa djece …“ što doslovce znači da ne dopustiti posvojenje djece istospolnim partnerima ne predstavlja diskriminaciju.


Riječ je o presudi koja je potpuno izvan pravnoga sustava i vladavine prava. Vladavina prava je temeljno načelo odnosa između vlasti i onih kojima ona vlada, kako to navodi profesor Smerdel, i podrazumijeva, između ostaloga, primjenu zakona, a ne sklanjanje pod krila „sudskog izvrtanja“ propisa i njihovog tumačenja usprkos činjenici da je odredba potpuno jasna, u ovom slučaju i taksativne naravi, a u pravnoj teoriji rečeno: striktna odnosno kogentna.


Odvjetnik Novosel ‘razmontirao’ presudu u slučaju homoseksualnog para i pokušaja posvojenja


Napominjem da je sudska praksa tek posredni izvor prava u nas, jer mi ne pripadamo tzv. common law sustavu kakav imaju Ujedinjeno kraljevstvo, SAD i drugi gdje sudske odluke postaju presedani i kao takvi obvezuju i u drugim postupcima. Kod nas sudska odluka djeluje inter partes, tj. samo između stranaka konkretnog spora.

Obiteljski zakon kao temeljni (i jedini) zakon po kojemu se zasnivaju posvojenja, jasno nabraja tko sve može biti posvojiteljem. Navodi tri mogućnosti: bračne drugove, izvanbračne drugove i samce. Dakako, uz ostale pretpostavke u dobi, državljanstvu, negativnim osobinama itd. Da je zakonodavac htio, mogao je 2015. godine (otkad datira ovaj Obiteljski zakon) uvrstiti i osobe homoseksualne orijentacije kao moguće posvojitelje. No, vjerujem da se ipak vodio mišlju o potrebi da dijete ima roditelje različitog spola, majku i oca kao posvojitelje, jer je to najprirodniji od svih odnosa.”


Narod.hr: Postoji li, po Vašem mišljenju, osnova za tvrdnje da je ova presuda protuustavna i u kojem dijelu?


Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar: “Tako bih rekla poznavajući obiteljsko pravo i tumačeći odredbe Obiteljskog zakona i već spomenutog antidiskriminacijskog zakona. U širem smislu, dogodilo se to da je sudska vlast preuzela (i preuzima) zakonodavnu, premda su to dva odvojena stupa vlasti.

Ovdje se ne radi o pravnim institutima analogije (koja je vrlo nepoželjna u primjeni prava) ili zakonske praznine, a kamo li aporije. Riječ je jednostavno o tome da je sud donošenjem ove presude (jednako kao svojedobno i kod odluke o udomiteljstvu od strane homoseksualnih osoba) išao contra legem – protiv zakona – njegovih jasnih odredaba, smisla i cilja. A cilj je djetetu nadomjestiti prirodnu obitelj.

Dvije „majke“ zasigurno nisu idealni tip roditeljstva u odnosu na dijete, bez obzira što im se priznaje, po drugom propisu specijalno namijenjenom homoseksualnim osobama, da je to „zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola“. Ali dviju, ne triju ili više. Štoviše, možemo li zamisliti da je nadležno tijelo dopustilo posvojenje odrasle osobe? Svakom je jasno da bi to bilo protivno zakonu. Zato što to zakon ne omogućuje. Tako ne nabraja niti homoseksualne osobe kao moguće posvojitelje.

Protuustavnost vidim u nepoštivanju odredaba Konvencije o pravima djeteta. U njoj se najbolji interesa djeteta stavlja u središte svih odluka, sudskih i upravnih i svih drugih koje su neformalne prirode. Dobrobit djeteta je vrhunaravni pojam koji, u sukobu s drugim pravima kao što je navodna zabrana diskriminacije odraslih, ima prednost.


 Ustavni stručnjak Palić o presudi za istospolni par: ‘Protuzakonita je i protuustavna’


Zanimljivo, u postupku tužiteljica navodi kako je „u postupku zasnivanja posvojenja najvažniji interes djeteta“. I jest, ali jesu li majka djeteta i njezina partnerica te osobe koje će odrediti što je za dijete najbolje i pritom štititi sebe od navodne diskriminacije?

Protuustavnost je sadržana i u kršenju Obiteljskog zakona s obzirom na osobe koje zakon navodi kao moguće posvojitelje, te antidiskriminacijskog zakona koji pogodovanje zaštiti prava i interesa djeteta ne smatra diskriminacijom. Činjenica jest da svi ljudi nemaju u svemu jednaka prava jer ih okolnosti međusobno razlikuju (npr. maloljetnici spram punoljetnih, stranci spram domaćih itd.).

Smatram da je tijelo nadležno za posvojenje respektiralo ustavne odredbe o dužnosti svih da štite djecu te o odgovornosti roditelja da djetetu osiguraju potpun i skladan razvoj njegove osobnosti, a koji se odvija kroz doživljaj majčinske i očinske ljubavi.”

Narod.hr: Smatrate li da je sud u ovom slučaju ostao unutar svojih ovlasti ili ih je eventualno prekoračio?


Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar: “Nedvojbeno ih je prekoračio, kako nepoznavanjem odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije i njezine iznimke, tako i Obiteljskog zakona koji je potpuno jasan spram toga tko može biti posvojitelj. Dodatno, uzeo je u svoje ruke zakonodavnu palicu i umjesto Sabora i Vlade počeo dirigirati i zadirati u prava koja su ozakonjena u zakonodavnoj proceduri.

Ponavljam, sud je dužan poznavati pravo i primjenjivati zakone, a ne kreirati pravo po svojem nahođenju.”


Jesu li Dugine obitelji zloupotrijebile medije kako bi sakrile pobjedu Ordo Iurisa?


Narod.hr: Kako komentirate činjenicu da nadležno ministarstvo nije uložilo žalbu na ovu odluku?


Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar: “Ne znam, nemam saznanja je li riječ o propustu ili neznanju ili možda o političkoj uputi. Tim više što je tijekom postupka Ministarstvo kao tužena stranka iznijelo niz točnih navoda (kao što je smisao posvojenja – zbrinjavanje djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi što u ovom casus-u nije slučaj, o partnerskoj skrbi kao institutu koji je izjednačen s roditeljskom skrbi i dr.).”


Narod.hr: Može li ova presuda imati utjecaj na buduću sudsku praksu i pravni okvir za posvojenje u Hrvatskoj?


Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar: “Ponajprije, željela bih upozoriti da je netočno rečeno u medijskom prostoru kako presude Europskog suda za ljudska prava obvezuju hrvatskog zakonodavca na zakonodavne promjene u smislu omogućavanja istospolno orijentiranim osobama posvojenje djece. To jednostavno nije točno, jer pravo na dijete, pravo na roditeljstvo i pravo na posvojenje ne postoje ni u jednom međunarodnom dokumentu, pa niti u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Štoviše, Europski sud navodi obvezu država da osiguraju da posvojitelji djetetu mogu ponuditi najprikladniji dom u svakom pogledu i tu se opet vraćamo na pitanje je li za dijete bolje da stasa uz majku i oca ili ne? Slučajevi pred Europskim sudom su međusobno različiti, zabranjuju diskriminaciju na temelju spolne orijentacije, ali ne preferiraju spolnu orijentaciju pred najboljim interesom djeteta.

Vjerujem da postoje suci koji itekako dobro poznaju obiteljsko pravo i ne podliježu pritiscima civilnih udruga koje promiču svoje ciljeve za koje su plaćeni stavljajući pod pojam najbolji interes djeteta u stvari želje odraslih.”


Izlaganje prof. Hrabar: Žestoka kritika Ustavnog suda zbog surogatstva


Izvor: Narod.hr