Je li 10 kandidata za izbor ravnatelja/ice Kulturnog centra Osijek pokazatelj promjene politika u Osijeku?

Osijek, 12. rujna 2025.


Osijek zaslužuje novu stranicu u kreiranju

suvremenog kulturnog izričaja


Javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja/ravnateljice Kulturnog centra Osijek raspisan 12. srpnja s rokom do 12. kolovoza 2025. o kojemu javnost i građani Osijeka znaju vrlo malo, odrediti će u znatnoj mjeri kulturne politike i strategije ili nastavka nametanja ljevičasko komunističkog narativa kulturnih programa ili će pak dolazak novog ravnatelja/ice označiti barem manji zaokret ili nazvao bi ga čak, iskorak prema poštovanju tradicije i promicanja autentične slavonske i hrvatske kulture nepokorenog grada na Dravi.


Kultura jednog grada odraz je identitetskih osnova, mentaliteta i značaja kulturnih potreba u formiranju modernog identiteta te otvara pitanja njegove determinističke povezanosti sa nacionalnim i masovnim kulturnim zbivanjima.


Kultura grada nije samo poticanje aktualnih društvenih i kulturnih događanja, promoviranja visokih i inih umjetničkih dosega,  nego sposobnost kreiranja autentičnog i suvremenog kulturnog izričaja, posebno mladih uz pogodnost i poticanje njenog svestranog razvoja primarno glazbe i modernih dramsko-umjetničkih kreacija. Upravo je nedostatak prostora uticao na izostanak kulturne kreativnosti uz nametanje uvozne kvazi kič kulture doveo do svojevrsnog zamiranja Osijeka kao izvorišta i središta pa i bivše prijestolnice glazbenog i umjetničkog izričaja ne samo Slavonije, nego i šire van sadašnjih državnih granica.

Zbog svega toga neobično je važno tko će biti čelna osoba najznačajnije kulturne ustanove na istoku Hrvatske (malog Vatroslava Lisinskog) za sada još bezimenog Kulturnog centra (KC) kojemu je samo koncertna dvorana u njegovom sklopu dobila ime po mladom skladatelju Franji Krežmi.


Hoće li, dakle, Osijek u mirnodopskom vremenu otvoriti stranice uspostave svoje nove kulturne paradigme,  izričaja i razvoja dajući prigodu svom svekolikom novom kulturnom identitetu ili će ostati zarobljen u komunističko-proleterskim vremenu i narativu (“Ne okreći se sine”) zahvaljujući ponajprije Upravnom vijeću Kulturnog centra, trebali bi vrlo brzo doznati građani Osijeka.


Do tada, ostaje nam samo nada da će kultura u Osijeku preživjeti svoja previranja i lutanja te doživjeti svoju reinkarnaciju i uskrsnuće.   


Zlatko Dernaj /Foto: Kulturni centar Osijek