18. kolovoza 2026.
ZAŠTITA ZDRAVLJA GRAĐANA I PROTUPOŽARNA ZAŠTITA MORA POSTATI DIO NACIONALNE STRATEGIJE
Deponiranje otpada i protupožarna infrastruktura
Afera oko deponiranja opasnog uvoznog otpada u Lici i drugim dijelovima Hrvatske koji je stotinama kamiona godinama dopreman u Hrvatsku, navodno bez znanja policije I državnog vrha ilustrativni je primjer zloporabe, neodgovornosti, pohlepe ispred intersa zaštite okoliša, zdravlja i budućnosti hrvatskih građana.
I dok se ista afera tek treba konačno procesurati, a otpad vratiti odakle je došao i/ili barem odgovorno zbrinuti, nakon katastrofalne Kornatske tragedije, 'splitske apokalipse', prošlogodišnjih požara na Omiškom području, pažnju javnosti zaokupili su do sada nezabilježeni katastrofalni požari kod Omiša, diljem Dalmacije, otoka pa sve do Istre - najveće vatrene katastrofe posljednjih desetljeća iza sebe su ostavljale mrtve, tisuće spaljenih hektara, uništene domove i prizore koji se ne zaboravljaju.
Najveći požar u povijesti omiškog područja ne može se promatrati kao nepredvidiva prirodna katastrofa koja je iznenada pogodila potpuno nespreman prostor. Razmjeri takvog požara rezultat su međudjelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika. Suša i visoke temperature stvaraju iznimno povoljne uvjete za nastanak i razvoj požara, a bura njegovu širenju daje dodatnu snagu i brzinu. Međutim, za razvoj požara katastrofalnih razmjera presudna je i količina raspoloživog gorivog materijala. Upravo zapuštene šume, neodržavani prostori i napušteni krajobraz omogućuju da požar iz početnog incidenta preraste u ozbiljnu prijetnju cijelim naseljima.
Hrvatski odnos prema šumama pritom je pomalo paradoksalan. Dok su šume zelene, njihovom se prirodnom izgledu pristupa kao vrijednosti koju treba gotovo u potpunosti prepustiti prirodi. Međutim, kada dođe do velikog požara, postaje očito da šumskim prostorom ipak treba aktivno i odgovorno gospodariti: uklanjati višak gorivog materijala, provoditi prorede, održavati protupožarne prosjeke te stvarati uvjete koji mogu usporiti širenje požara i omogućiti učinkovitiji rad vatrogasaca.
Poseban problem predstavljaju protupožarni putovi, na kojima se možda najjasnije vidi razlika između stvarnog upravljanja prostorom i pukog administrativnog ispunjavanja obveza. Ako se određeni put vodi kao protupožarni, logično je očekivati da je projektiran, izgrađen i redovito održavan tako da vatrogasna vozila njime mogu sigurno i učinkovito prolaziti upravo onda kada je to najpotrebnije. Protupožarni put koji postoji samo na papiru ne predstavlja stvarnu protupožarnu infrastrukturu.
Hrvatskoj treba nova strategija za zaštitu od požara 2027.- 2037.
Republika Hrvatska ne smije prihvatiti velike požare kao neizbježnu posljedicu ljeta ili stati na tome što su dijelom otkriveni piromani, odnosno teroristi koji više desetaka godina sustavno podmeću požare tijekom turističke sezone, kao svojevrsni natavak rata s ciljem slamanja hrvatskog gospodarstva i potpunog uništenja države.
Požar se ne može uvijek spriječiti. Ali se može spriječiti njegov nastanak, smanjiti njegovo širenje, ranije ga otkriti, brže ga napasti, bolje zaštititi stanovništvo i smanjiti njegove posljedice.
Danas se najveći dio pažnje prirodno usmjerava na požar kada već nastane. Nova Strategija mora sredstva i odgovornost snažnije usmjeriti prije nastanka požara.
Zato se zaštita od požara za razdoblje 2027.–2037. mora promatrati kao nacionalna sigurnosna, razvojna, klimatska, prostorna i gospodarska politika, a ne samo kao pitanje intervencije vatrogasaca i trenutnog protupožarnog sustava.
Tehnički ciljevi zaštite od požara do 2030. godine
Do 2030. godine treba ostvariti:
- 24/7 nacionalni operativni nadzor;
- digitalnu kartu požarnog rizika cijele RH;
- potpunu digitalnu evidenciju raspoloživih vatrogasnih snaga;
- sustav kamera na svim prioritetnim požarno ugroženim područjima;
- regionalne dron-timove;
- integraciju satelitskih i meteoroloških podataka;
- nacionalni sustav automatske detekcije;
- pričuvne komunikacijske kanale;
- standardizirane operativne procedure.
Ključna rečenica za novu strategiju
„Svaki požar mora biti uočen što ranije, potvrđen u najkraćem mogućem roku, precizno lociran, odmah proslijeđen nadležnim operativnim snagama i napadnut prije nego što preraste u veliki požar.“
To treba postati jedan od temeljnih operativnih principa Nacionalne strategije zaštite od požara RH 2027.–2037.
Nova Nacionalna strategija zaštite od požara za razdoblje 2027.–2037. treba uspostaviti jedinstven i učinkovit sustav kojim će se:
- smanjiti broj požara;
- smanjiti opožarene površine i materijalne štete;
- zaštititi životi i zdravlje ljudi;
- povećati sigurnost naselja, turističkih područja, šuma i kritične infrastrukture;
- ojačati vatrogastvo i sustav civilne zaštite;
- prilagoditi sustav sve većem riziku od velikih požara zbog klimatskih promjena.
Temeljni princip Strategije treba biti:
PREVENCIJA – RANO OTKRIVANJE – BRZA INTERVENCIJA – UČINKOVITO GAŠENJE – OBNOVA.
Nova Nacionalna strategija zaštite od požara treba omogućiti da Hrvatska do 2037. godine prijeđe:
od gašenja posljedica prema upravljanju rizikom,
od kasne reakcije prema ranom otkrivanju,
od sektorskog djelovanja prema jedinstvenom sustavu,
od povremenog financiranja prema dugoročnom ulaganju u sigurnost.
Strateška poruka zaštite od požara
„SPRiječiti POŽAR, OTKRITI GA NA VRIJEME I ZAŠTITITI ŽIVOT.“
Nova Strategija treba biti temelj sigurnije Hrvatske, posebno u područjima koja su najizloženija velikim šumskim i otvorenim požarima.
Zlatko Dernaj / Foto: printscreen