KONCERT STOLJEĆA
Thompson ujedinio Hrvate na najvećem koncertu u hrvatskoj povijesti
Teško je opisati riječima spektakularni koncert Marka Perkovića Thompsona ljetne večeri 05. srpnja 2025. na zagrebačkom Hipodromu.
Kad sam prije 18 godina bio na koncertu M. P. Thompsona na Maksimiru (kao i nekim drugim), mislio sam da je to najveći koncert u Hrvatskoj na kojem ću biti. Taj koncert je valjda tek desetina ovog mega koncerta na Hipodromu. Usporedba koja uopće nije mjerljiva. Ovdje su bili ljudi ne dokle vam seže oko, nego dokle vam zoom mobitela seže.
No, zabolio me medijski linč, negativna i apokaliptična pretjerivanja svega oko koncerta što se pokazalo potpuno neutemeljenim.
U Zagrebu nije bilo nikakve gužve, čak i slobodnih parkirališta. Slavine s vodom svugdje, štandovi s pićem na sve strane. Kafići otvoreni, ljudi slave od jutra.
Ovo je skup ljudi koji slave Hrvatsku uz isključivo pozitivne misli. Nitko tamo nije mrzio, svi su voljeli. Vrh emocija i na visokoj razini samo riječi hvale.
Hipodrom je postao epicentar hrvatske glazbene scene. Nevjerojatna i zapravo čudesna organizacija koncerta.
Marko Perković Thompson ispisao je povijest koncertnih spektakla — od svjetskog rekorda po broju prodatih ulaznica i posjetitelja, pa sve do organizacijskog logističkog izazova.
Atmosfera je bila nabijena patriotskim nabojem, bogata simbolikom i emocijama, uz profesionalan sustav sigurnosti i infrastrukture. Ovaj koncert će se dugo pamtiti kao glazbeni i društveni događaj i fenomen godine, pa čak i stoljeća u Hrvatskoj.
Ljudi su bili savršeno raspoloženi, slavili su ljubav prema Bogu, Domovini, obitelji i ljudima s puno emocija.
Četiri dijela koncerta "Hodočasnik"
Impresivna pozadina koncerta sa ogromnim i najmodernijim led ekranima izuzetne rezolucije u obliku kraljeve krune vidjela se s udaljenosti od nekoliko kilometara. Do sada neviđena produkcija koncerta rezultirala je savršenim zvukom banda i vokala, zvijezde koncerta Marka Perkovića.
Kad su se upalile prve bengalke cijeli Hipodrom zasjao je poput užarenog mora crvene i narančaste i nastala je gotovo nestvarna scena.
Koncert se u umjetničko-glazbenom dijelu sastojao od 4 dijela.
Na početku je ukazano na dolazak Hrvata i odlučnost hrvatskih ljudi kroz povijest (Ustani iz sjene, Ravnoteža, Kletva kralja Zvonimira).
Drugi dio donio je slike žrtve hrvatskog naroda i opomenu na krivotvorenu povijest s kojom se hrvatsko društvo i država još nije suočila i istu stavila u kontekst istinite interpretacije (Slike Bleiburga), vjere naroda kroz bremenitu prošlost (Maranatha-Gospodin dolazi, gost biskup Ante Ivas, koji je izmolio molitvu za hrvatski narod) i ljubavi hrvatskog čovjeka prema obiteljskim vrijednostima (Sine moj, Samo je ljubav tajna dvaju svjetova).
Treći dio koncerta podsjetio je na krunidbu bana Tomislava za prvog hrvatskog kralja, prije 1100 godina, (koju upravo obilježavamo) i slavu hrvatskog kraljevstva (Kralj Tomislav) i pobjede u Domovinskom obrambenom ratu (Bojna Čavoglave, Oluja, Ako ne znaš šta je bilo, Geni kameni).
Četvrti, završni dio koncerta donio je pjesme o tradiciji hrvatskih ljudi (Moj Ivane, Iza devet sela), nostalgiji, novu odu ljubavi za jednu ženu i za jedan dom ("Devedeset neke") i neformalnu hrvatsku himnu ("Lijepa li si") koja utjelovljuje sve hrvatske domovinske vrijednosti.
ZDS nastao u kontekstu Domovinskog rata
O pozdravu Za Dom Spremni iz domoljubne budnice "Bojna Čavoglave", koji još uvijek izaziva kontroverze i negativnu medijsku interpretaciju onih koji su prihvatili laži KPJ-HDZ/SDP, njene UDBE, a koji od istih itekako lijepo žive.
U povijesnom značenju, ZDS je isto što i pozdrav Slava Ukrajini, koji je s oduševljenjem prihvaćen u cijeloj EU.
Dakle, nastao je isključivo u kontekstu Domovinskog rata i obrane od jugokomunističke i velikosrpske agresije (ujedinjenog crvenog i crnog fašizma), pa se on jedino može smatrati pravim antifašističkim pozdravom.
S druge strane, isticanje komunistiökih obilježja u Hrvatskoj ne samo da nije zabranjeno, nego se pod državnim pokroviteljstvom obilježava tzv. Dan antifašističke borbe zapravo crvenog okupacijskog fašizma, i to uz nazočnost svih dosadašnjih predsjednika i premijera od Račana i Mesića, do Plenkovića i Milanovića.
Sovjetska Crvena armija i jugoslavenski partizani 1945. nisu donijeli slobodu, donijeli su novo komunističko ropstvo od kojeg smo se oslobađali 1991.-1995. Oni se nisu borili za oslobođenje Europe od svih totalitarizama, nego za širenje komunizma (uspostavu svojih totalitarnih režima koji su trajali do pada Berlinskog zida, a koji su nas za zapadnim svijetom unazadili najmanje 50 godina).
U Poljskoj i ostalim državama koje su 50 god. bile pod komunizmom, nitko ne zaziva Crvenu armiju i Staljina, samo u Hrvatskoj državne vlasti (KPJ-HDZ/SDP i sateliti) zazivaju jugoslavenske partizane i Tita i to bez ikakvih političkih i drugih posljedica.
Dakle, u Hrvatskoj se veliča stranu jugoslavensku i okupatorsku vojsku koja je nad hrvatskim narodom počinila ratni zločin i najveći genocid u njegovoj povijesti, a činjenicu da je EU komunističke zločine osudila, u Hrvatskoj se ignorira.
Veličanje totalitarnog komunističkog režima u suprotnosti s europskim vrijednostima
Tako je Hrvatska jedina država EU, u kojoj nelustrirane jugokomunističke strukture veličaju naše okupatore i totalitarne komunističke genocidne režime i nameću falsificiranu komunističku povijest koja je u potpunoj suprotnosti s poviješću Europe, a Hrvati šute i od komunizma, nepravde i korupcije, bježe u zapadne zemlje kao i u Titovoj Jugoslaviji.
Da smo izgubili u Domovinskom ratu i da nas se okupacijom ponovno vratilo u Jugoslaviju kao i 1945. i da nam se dogodio novi Bleiburg, ista ova partija sa istim ljudima, danas bi slavila i JNA ''osloboditelje'' što bi i bilo logično, jer na čelu ove Croslavije su komunisti i udbaši, njihovi biološki i ideološki nasljednici- partizansko- jugokomunistički crveni fašisti koji se paradoksalno nazivaju antifašistima, ali to je stanje bolesnog hrvatskog društva koje sve to pasivno promatra, a u koje ga je političko- medijskom manipulacijom i indoktrinacijom dovela Titova teroristička KPJ- HDZ/ SDP, zajedno s njihovim terorističkim saveznikom SDSS-om i njihovom i Soroševom novokomponiranom jugoslavenskom LGBT partijom Možemo, ali i ostalim satelitima poput lažne desnice- HSP-a, DP-a i Domina, dok ostale stranke/partije s tzv. ljevice (koje se također nisu distancirale od komunizma) nije potrebno ni nabrajati.
Šteta što se tih pola milijuna Hrvata nakon koncerta nije usmjerilo prema Markovom trgu i Pantovčaku, da se kaže drugovi, ovo je oslobođenje Zagreba ali i cijele Hrvatske od vaše partizanske-jugokomunističke okupacije.
Dolje Brezovica, Srb, Sutjeska, Trnjanski krijesovi, Kumrovec, petokraka i Jugoslavija.
Nametnuta krivotvorena povijest nikada ne može pobijediti istinu
Vrijeme je da hrvatsko društvo lustira i napusti krivotvorenu povijest jugokomunističkog totalitarnog i genocidnog režima kojem se klanja.
No, trebaju li nam polemike, kontroverze, destruktivni eksplicitni kič i/ili bilo kakav povod za nove sukobe izazvane glazbom ili bi glazba trebala biti plemenita umjetnost, zvonka radost i afirmacija kulturne razine jednog naroda.
Veličanstveni koncert na Hipodromu pred više od pola milijuna ljudi nije bio samo glazbeno-scenski spektakl, nego i javno prezentiranje hrvatske kulture, zajedništva, snage, ljubavi i vjere.
Slavonci su čuvali Dalmatince, Dalmatinci slavonsku djecu, Ličani su čuvali Zagorce, Zagorci Riječani i Istrijane, Hercegovci i Hrvati iz srednje Bosne su čuvali leđa svojim Dalmatincima kao i 90.-ih godina. Međimurci sa Podravcima i Posavci su pjevali na sav glas i Gorski Kotar je tu bio, Baranja cijela i Primorje. Treba posebno istaknuti mladež i obitelji iz čitave hrvatske dijaspore od susjedne BIH, Slovenije, Austrije, Njemačke pa čak do Amerike i Australjie, koji su s posebnim ushitom i eufurijom hodočastili na koncert.
To je Hrvatska kakvu želimo gledati. Na Hipodromu su bile čitave obitelji, posebno puno naših mladih momaka i cura, čuvali su na koncertu i brinuli jedni za druge, oni su naše blago iz kojih će izniknuti nove generacije, koje će pronositi ljubav prema našoj Domovini.
To je Hrvatska i kad smo zajedno ne brinite se jer nam ne može nitko ništa.
Laž nikada ne može pobijediti istinu.
Pola milijuna ljudi bez mržnje, bez incidenata, samo ljubav, pjesma i ponos. Hrvati su pokazali da nikoga ne mrze, a vole svoje. Slavila se ljubav prema Bogu, ljubav prema Domovini, obitelji i ljudima.
Podsjetiti ću na mudru izreku Blaženog Alojzija Stepinca: “Uzalud vam sav tisak i sve radiopostaje, našim srcima nikada nećete ovladati, to je isključivo Božja povlastica!"
Možda je upravo ovaj koncert Božja najava neke druge, bolje, sretnije i uspješnije Hrvatske iz koje se mladi više neće iseljavati.
Zvonimir Horvat
