Jednostrano tumačenje povijesnih činjenica uz umanjivanje nevjerojatnih zločina nakon II. svjetskog rata u Hrvatskoj niti nakon 35 godina tzv. "demokracije" nije dobilo povijesno i znanstveno tumačenje i vrednovanje, pa je i današnji zakonom određeni državni praznik – Dan antifašističke borbe upitan u svojoj vjerodostonosti i utemeljenosti.
Prema službenim navodima slavimo osnivanje prvog partizanskog odreda 1941. u šumi Brezovica pokraj Siska.
Poziv na odbacivanje komunističkih laži
No, mnogi svjedoci toga vremena među kojima je i pokojni Sisčanin Lojzo Buturac, povjesničar, crkveni glazbenik i građevinski inženjer, koji je umro 9. kolovoza 2020. u Sisku u 96. godini života ustvrdio je: "U Hrvatskoj se za komunističke vladavine proširila jedna laž, da je tobože 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska osnovan prvi partizanski odred protiv fašizma, što nije istina. Ta je laž ušla i u priznate povijesne knjige, pa ona u knjizi povjesničara Ive Goldsteina „Hrvatska 1918.-2008.“ na str. 79. glasi: „22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovan je Sisački partizanski odred pod zapovjedništvom Vlade Janića – Cape i Marijana Cvetkovića sa 77 boraca, a već sutradan je odred minirao prugu Sisak-Sunja kod Blinjskog Kuta."
Lojzo Buturac, povjesničar i građevinski inženjer
Lojzo svoje navode potkrepljuje i konkretnim dokazima iz tog vremena.
"Navodim ovdje i literaturu, svakomu dostupnu, koja djelomično ili potpuno potvrđuje istinu, koju mi je ispričao Janić. Iako je literatura iz komunističkog vremena, pa se pokušava spominjati neki odred, ona je ipak u svojoj osnovi istinita. U njoj nema Brezovice ni odreda, koji da je tamo osnovan.
Miroslav Matovina i Dragan Božić „Prvi partizanski odred“, Zagreb 1981. Sisački novinari Matovina i Božić razgovarali su s Vladom Janićem i drugim sisačkim prvoborcima pa im je knjiga gotovo u cijelosti istinita. U knjizi se opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. Dana 22. lipnja 1941. se spominje samo Sisak – Petrinja – Sunja – Kostajnica – Žabno. Zatim mjesec dana Žabenska šuma, mjesec dana potpuno zatišje i mjesec dana Brezovica, u koju je Janić došao tek koncem kolovoza".
"Osjećam se pozvanim prije smrti pozvati hrvatsku javnost da konačno odbaci komunističke laži o tobožnjem sisačkom partizanskom odredu i da o događajima oko Siska, u mjesecima lipanj-rujan 1941. godine, usvoji istinu".-zaključio je Lojzo Buturac.
Poslijeratni zločini diktatora Tita i partizana
Uz imena diktatora kao Josif Visarionovič Staljin, Enver Hoxha, Nicolae Ceausescu, Erih Honecker, Janos Kadar i druga su ona od kojih se i danas ‘ledi krv u žilama’.
U tu skupinu svakako spada i Josip Broz Tito.
On je bio na čelu Komunističke Partije, koja je uvela diktaturu i neviđeni teror u Jugoslaviji. Nakon završetka Drugog svjetskog rata i predaje razoružane Hrvatske vojske, domobrana, civila, žena i djece na Bleiburgu, ubijeno više stotina tisuća ljudi, otvoreni koncentracijski logori, oteta imovina, zabranjena sloboda govora, uveden do tada neviđeni teror i zabranjeno bilo kakvo političko djelovanje svima, te stvoren najveći kult ličnosti na svijetu uz kineskog Mao Ce Tunga.
8. svibnja 1945. godine, partizanske snage, predvođene srpskim divizijama, ušle su u Zagreb, obilježivši kraj rata na ovom području. Međutim, ovaj povijesni trenutak nije bio samo simboličan kraj sukoba, već i početak niza brutalnih likvidacija koje su uslijedile u poslijeratnim mjesecima. Partizani su na području Zagreba i okolice počinili brojne zločine, likvidirajući tisuće civila, zarobljenika i pripadnika poraženih snaga.
Komunistički zločini Maksimir 1945.
Popis partizanskh stratišta na poveznici: https://narod.hr/hrvatska/donosimo-popis-vise-od-100-stratista-koja-su-iza-sebe-ostavili-partizani-oslobadajuci-zagreb
U jamama na mjestima komunističkih zločina razoružanih pripadnika Hrvatske vojske, domobrana i civilnog stanoivništa, među kojima je bilo veći broj žena i djece kao Kočevski Rog, Tezno kod Maribora ili Barbarin rov u Hudoj jami leže desetine tisuća ubijenih ljudi kao nijemi svjedok komunističkog terora.
U Teznom se nalazi veliki prometni rotor, koji je sagrađen na mjestu ogromne masovne grobnice, najveće u Europi.
Tamo su nakon završetka Drugog svjetskog rata jugokomunisti počinili democid uglavnom nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i civilima. Pokolj u Teznom označava masakr koji su počinili pripadnici 17. divizije 3. Jugoslavenske armije u razdoblju od 19. do 26. svibnja 1945. godine u Teznom. Bez suđenja su masovno ubijali civile i vojnike ustaških, domobranskih, i u manjem broju četničkih i njemačkih postrojbi. Prema nekim procjenama, ondje je ubijeno 15.000 - 20.000 ratnih zarobljenika, uglavnom Hrvata
U Hudoj Jami partizani, krvoločne zvijeri u ljudskom obliku, ubili su na najzvjerskiji način preko 3000 osoba, uglavnom Hrvata. Među njima je najmanje 300 žena različite dobi, od dječje do starije dobi. Tamo su ljudi bacani živi i tako zatrpavani da umru u najstrašnijim mukama, a takvih stratišta gdje su ljudi živi zatrpavani ima još – jedno od njih je Slavsko Polje u Hrvatskoj gdje su tisuće ljudi živi zazidani.
Pokolj u Hudoj Jami, kao i drugi pokolji, koji su trajali mjescima nakon završetka vojnih sukoba, bili su sutavni, organizirani, naređeni i pod nadzorm partizanskih vlasti i njihovog vođe Josipa Broza Tita.
Ženske pletenice iz Hude Jame
Nažalost, i danas ima političara i gradonačelnika u Hrvatskoj, na najvišim pozicijama, koji razmišljaju da ovakav krvolok i diktator zaslužuje imati trgove u Hrvatskoj! Što je u glavama tih političara: ulica i trg kao nagrada zločincu za ovakava zlodjela ili ulica i trg kao ruganje na nesretne žrtve?
U 9 država EU, među kojima nije Hrvatska potpisale su Izjavu o kraju II. svjetskog rata, uvedena je 1945. komunistička diktatura
Izjava je potpisana zajednički s Državnim tajništvom SAD-a (U. S. Secretary of State ):
“Budućnost bi se trebala temeljiti na činjenicama iz povijesti i pravde za žrtve totalitarnih režima. Spremni smo za dijalog sa svima koji su zainteresirani slijediti ove principe. Manipuliranje povijesnim događajima koji su doveli do Drugog svjetskog rata i podjele Europe nakon rata predstavlja žalostan pokušaj falsificiranja povijesti.” (dio iz Izjave o 75 godina o kraju II. svjetskog rata)
Sukus je to zajedničke Izjave o 75 godina o kraju II. svjetskog rata koju su potpisale sljedeće države i članice EU: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka.
Posve je jasno iz imena država potpisnica da se radi o članicama EU koje su nakon 1945. potpale pod diktaturu komunizma, a još se jasnije vidi da samo dvije članice EU u kojima je na vlast došao totalitarni komunizam to nisu potpisale: Hrvatska i Slovenija.
Dana 8. svibnja 1945. godine i kraj II. svjetskog rata za mnoge europske narode zaista je značio slobodu padom nacionalsocijalizma, ali za brojne narode koji su pali pod novi teror i diktaturu totalitarne ideologije komunizma značio je novo ropstvo.
Zločine komunističkog poretka osudila je i Europa
Zločini komunizma u tim državama, kao i sama narav komunizma koji je potpuno zatirao sva ljudska prava i slobode, trajali su gotovo pola stoljeća. Državni teror, koncentracijski logori, gulazi, zatvori, politički procesi, masovni nadzor stanovništva, zabrane slobode govora, zabrana slobode medija, zabrane slobode kretanja (u Jugoslaviji do 1965. godine), zabrane slobodnih izbora, kult ličnosti, jednopartijska država, masovni nadzor ljudi, zabrane ili bitna sužavanja vjerskih sloboda, montirani politički procesi bile su dio svakodnevnice duge pola stoljeća.
Hrvatska mora konačno odbaciti laži i živjeti u istini
Nakon što preko 35 godina živimo u neovisnoj Hrvatskoj državi, imamo pravo odbaciti laži i živjeti u istini. Dužni smo to učiniti i prema današnjim i budućim naraštajima, koji imaju pravo na istinitu povijest utemeljenu na nepobitnim činjenicama. Ne postoji nikakav razlog da manipulacije, fikcije i neistine, koje nam je nametala komunistička vlast još i dalje podržavamo u državi koja je osudila zločine komunističkog poretka.
Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1999. (NN,76/2006.), u kojoj je navedeno da je totalni komunistički režim bio, bez iznimke, označen masovnim povredama ljudskih prava.
Podsjetimo kako su komunistički zločini osuđeni Deklaracijom Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. koja je proglasila 23. kolovoza Danom europskog sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, što je potvrđeno i Rezolucijom Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. godine.
Postoji li, dakle, samo jedna istina nametnuta totalitarnim komunističkim fikcijama i izmišljotinama ili se konačno temeljem nepobitnih činjenica i povijesnih zapisa mora budućim generacijama revidirati povijest i predočiti prava istina o događajima iz Drugog svjetskog rata.
A Hrvatska, koja je bila pod tom komunističkom diktaturom pola stoljeća i koja je na kraju 1991. bila čak napadnuta od strane komunističke JNA – nije ništa potpisala.
Samo u tome se vidi jad i bijeda, kao i smjer hrvatske politike u zadnjih 30 godina.
Kamo ideš, Hrvatska?
Zvonimir Horvat